Angina pectoris je klinički sindrom uzrokovan ishemijom (slabom prokrvljenošću) srčanog mišića (miokarda), a karakteriše se osjećajem bola i  stezanja, ili pritiska u grudnom košu.

U tipičnim slučajevima, angina pektoris se pojačava pri naporu, a smanjuje se i nestaje u mirovanju, ili nakon primjene nitroglicerina, ili sličnih preparata.

Angina pektoris nastaje kada potražnja srčanog mišića za kiseonikom premaši količinu koju mogu dostaviti srčane (koronarne) arterije. U najvećem broju slučajeva, angina pektoris nastaje usljed suženja (stenoze), ili začepljenja (opstrukcije) koronarnih arterija uzrokovanog aterosklerotskim promjenama.

Ređi uzroci angine pektoris mogu biti anemija, aortalna stenoza, arteritisi, poremećaji srčanog ritma i drugo.

KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI ANGINE PECTORIS?

  • vodeći simptom u angini pectoris je bol koji varira po intenzitetu od blagog stezanja do intenzivnog bola
  • bol, osim intenziteta, takođe nema ni tipičnu lokalizaciju, iako se najčešće oseća ispod grudne kosti i može se širiti u levo rame, ili niz levu ruku, ali i u leđa, donju vilicu, gornji deo trbuha, ili desnu ruku
  • glavni okidač za anginu pectoris je napor, dok u mirovanju obično nestaje
  • ostali faktori za nastanak angine su izlazak na hladan vazduh, obilni obroci i stres
    napadi angine mogu varirati u učestalosti od nekoliko napada dnevno do isto toliko u godini

Svaku promjenu kod simptoma angine pectoris trebalo bi veoma ozbiljno shvatiti. U ove promjene spadaju: pojačavanje učestalosti, ili intenziteta napada, duže trajanje napada, smanjen prag tolerancije napada, ili pojava angine u mirovanju.

Angina pectoris koja mijenja svoje karakteristike naziva se nestabilna angina pectoris i može biti uvod u akutni infarkt miokarda.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA ANGUINE PECTORIS?

Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovu kliničke slike i sljedećih analiza:

  • EKG (elektrokardiografija) često je normalan između dva napada. Za vreme napada EKG može pokazivati promene, ili poremećaje srčanog ritma.
  • EKG u opterećenju (ergometrija) – metoda za otkrivanje sumnjivih angina. Izvodi se na pokretnoj traci, ili biciklu.
  • Nuklearno-medicinske analize – scintigrafija srčanog mišića
  • Koronarna angiografija. Predstavlja zlatni standard u dijagnozi angine pektoris i podrazumeva snimanje krvnih sudova srčanog mišića uz ubrizgavanje kontrasta

Pri postavljanju dijagnoze angine pectoris od velike  je važnosti otkriti faktore rizika koji sudjeluju u nastanku aterosklerotskih promena, ili potenciraju pojavu angine.

To su: hipertenzija (povišen pritisak), anemija, dijabetes (šećerna bolest), hiperlipidemije (povišene koncentracije masnoće u krvi), bolesti štitaste žlijezde, itd.

KAKO SE LIJEČI ANGINA PECTORIS?

U liječenju akutnog napada, potrebno je odmah prekinuti sa naporom i uzeti jedan od brzodjelujućih nitrata (nitroglicerin) sublingvalno (pod jezik) u dozi od 0,3 do 0,6 mg. Dozu je moguće ponoviti za nekoliko minuta ukoliko posle prve primjene lijeka nema efekta.

Od velikog značaja u terapiji angine pectoris su promjene načina života. Prestanak pušenja, fizička aktivnost (koliko stanje dopušta) i postizanje optimalne tjelesne težine su od velike važnosti.

Takođe, potrebno je uticati na faktore  rizika: snižavanje krvnog pritiska i regulacija nivoa šećera i masnoća u krvi.

Neki lijekovi koji se koriste u slučaju postojanja angine pektoris su

  • Acetil-salicilna kiselina (Aspirin) 75 – 150 mg/dnevno smanjuje smrtnost 34%.
  • ß-blokatori (atenolol) 50 – 100 mg/dnevno, osim u slučaju kontraindikacija (astma, smanjen broj otkucaja srca itd.)
  • Nitrati produženog djelovanja npr. izosorbid mononitrat 10 – 30 mg per os. Mogu se koristiti i nitratni flasteri, ili tablete.
  • Inhibitori kalcijumskih  kanala npr. Amlodipin 5 mg/dnevno.
  • Statini ukoliko je holesterol veći od 5 mmol/L, npr. simvastatin 10 – 40 mg uveče.

Kao oblik liječenja, ukoliko dolazi do progresije simptoma i promjena na krvnim sudovima, u obzir dolazi i operativno liječenje (bajpas operacije), ali i intervencije u vidu proširavanja krvnih sudova (dilatacije) koje se izvode kateterom kroz krvne sudove i kontinuiranim snimanjem redgenom. Indikovanost jedne, ili druge procedure procjenjuje ljekar.

Related Post

Ostavi komentar