Kada se rodi, dijete ima šest fontanela: prednju, zadnju i dva para bočnih mastoidnu i sfenoidalnu. Najveća je prednja fontanela. Ona je u obliku romba (dijamanta), a nalazi se između čeone kosti i tjemenih kostiju. Njena veličina može da bude različita

Novopečeni roditelji u fontanele svog djeteta gledaju sa velikim strahom. I donekle su u pravu. Pedijatar Marija Lakićević kaže da joj roditelji svakodnevno postavljaju veliki broj pitanja vezano za fontanele, pa iako ogromna većina djece ima potpuno normalan rast i razvoj kostiju glave, postoje brojne bolesti koje mogu da se naslute pažljivim gledanjem fontanela.

ŠTA SU FONTANELE?

Fontanele su membrane sačinjene od gustog vezivnog tkiva, koje se nalaze između kostiju lobanje. Naziv potiče od latinske riječi fonticulus, što znači mala fontana ili izvor. Kada se rodi, dijete ima šest fontanela: prednju, zadnju i dva para bočnih mastoidnu i sfenoidalnu. Najveća je prednja fontanela. Ona je u obliku romba (dijamanta), a nalazi se između čeone kosti i tjemenih kostiju. Njena veličina može da bude vrlo različita od veličine jagodice prsta, pa do stranice od pet centimetara. Obično se povećava u prva dva-tri mjeseca života, a zatim se postepeno smanjuje, sve dok se u potpunosti ne zatvori. Vrijeme zatvaranja prednje fontanele je takođe veoma različito. U prosjeku, to se dešava oko četrnaestog mjeseca (kod 96 odsto djece prije navršene dvije godine, vrlo rijetko prije petog mjeseca), nešto ranije kod dječaka nego kod djevojčica. Veličina fontanele na rođenju nije povezana sa vremenom zatvaranja. Mala fontanela se nalazi u predjelu potiljka, između tjemenih kostiju i potiljačne kosti. Obično je veličine oko pola centimetra, i najčešće se zatvori do drugog mjeseca života. S obzirom da je vezivno tkivo od koga su sačinjene fontanele izrazito čvrsto, ova meka mjesta i nisu tako meka. Odnosno, ne možete da povrijedite bebu ako ih dodirujete, iako roditelji misle sasvim suprotno, objasnila je dr Lakićević.

ČEMU SLUŽE FONTANELE?

Mozak novorođenčeta je relativno veliki u odnosu na ostatak tijela, ali zapravo predstavlja samo 25 odsto veličine mozga odraslog čovjeka. Rast mozga je najintenzivniji u prve dvije godine života, a da bi se odvijao neometano neophodno je postojanje fontanela. One su, u stvari, prazan prostor koji kosti glave popunjavaju tokom rasta. Kasnije se rast značajno usporava, pa dolazi do zatvaranja fontanela, dok do srastanja kostiju lobanje dolazi znatno kasnije, u drugoj deceniji života, kada se završi period rasta. Postojanje fontanela značajno olakšava rađanje glavice djeteta, jer dozvoljava primicanje, pa čak i preklapanje kostiju lobanje pri prolasku kroz porođajni kanal, a nakon porođaja se sve brzo vraća na svoje mjesto. Vezivno tkivo fontanela propušta ultrazvučne talase, što omogućava jednostavan pregled bebinog mozga sve dok se fontanele ne zatvore. Tako da su fontanele vrlo važan dio bebine glavice i govore nam mnogo toga.

A ŠTA KADA SE FONTANELE NE ZATVARAJU I NE IZGLEDAJU KAKO TREBA?

Velika fontanela i odloženo zatvaranje fontanela mogu da se jave iz brojnih razloga od poremećaja u ishrani bebe (neuhranjenost, nedostatak vitamina D rahitis), do različitih nasljednih oboljenja, u sklopu brojnih sindroma, ali i kao posl-edica infekcija ili štetnog dejstva nekih ljekova.

Prerano zatvaranje fontanela je povezano sa preranim srastanjem kostiju lobanje kraniosinostozom. Obično ne srastu istovremeno sve kosti, pa glava raste nepravilno. Uzrok je često nepoznat, mada može da bude posljedica pojačane funkcije štitne žlijezde ili paratiroidnih žlijezda, kao i rahitisa. Da bi se postavila dijagnoza preranog srastanja kostiju lobanje, neophodan je pažljiv pregled i rendgenski snimak lobanje. Ukoliko je potrebno, terapija je hirurška, kaže doktorka Lakićević.

ISPUPČENA FONTANELA

Prednja fontanela se lako napipa kao meko mjesto na prednjem dijelu bebine glavice. Ona je normalno u ravni, ili neznatno ispod ravni okolnih kostiju kada je beba mirna. Međutim, kada beba plače, fontanela se obično naizmjenično ispupči i opušta.

Ukoliko je fontanela ispupčena (iznad ravni okolnih kostiju), napeta, tvrda potrebno je javiti se pedijatru što prije, da bi se otkrio uzrok. Najčešće su u pitanju infekcije koje su zahvatile mozak ili moždane ovojnice, poremećaji u proticanju cerebrospinalne (moždane) tečnosti likvora… Uvučena fontanela (fontanela ispod ravni okolnih kostiju) ukazuje na to da je bebi potrebno više tečnosti. Nerijetko, lako uvučena fontanela može da se vidi pred obrok, a kada se beba lijepo najede, fontanela se ‘izravna’. Ako je fontanela stalno uvučena, potrebno je javiti se pedijatru da bi se otkrio pravi uzrok. On je najčešće vezan za nedovoljan unos ili gubitak tečnosti iz bebinog organizma (dehidraciju), objašnjava dr Lakićević.

PRATITE KRANIOSINOSTOZU

Ukoliko lobanja odojčeta počinje da poprima nepravilan oblik, npr. izdužuje se po jednoj osi, čim uočite ovakav, makar i diskretan znak, javite se Ijekaru. Moguće da je riječ o genetski uslovljenoj bolesti: kraniosinostozi. To je prijevremeno srastanje nekih šavova lobanje, pa se zbog toga glava deformiše rastući tamo gdje je moguće i gdje šavovi nisu zatvoreni.

Jedini način liječenja je hirurški, a rezultati su, ako se intervencija izvede na vrijeme, odlični. Međutim, ako se sa intervencijom zakasni, osim što je rast mozga ugrožen, deformitet lobanje se teško popravlja hirurški. Optimalno vrijeme za intervenciju je između 2 i 9 mjeseci jer se tada postižu najbolji rezultati što se tiče izgleda glave djeteta.

Ostavi komentar