Rijetko ko nije osjetio probleme koje nosi urasla dlaka. Osim što što estetski narušava izgled dijela kože na kom se nalazi, pogotovu ako se radi o licu, može biti opasna ukoliko dođe do upale koje se može zakomplikovati. Međutim najčešća je na tzv. trtičnom dijelu leđa.

Urasla dlaka (pilonidalna bolest ili pilonidalni sinus) je hronična infekcija kože koja nastaje kada se dlačice predjela trtice zabadaju u mekano tkivo ovog područja. Klinički se prezentuje kao drenirajući sinus ili akutna gnojna kolekcija. U osnovi, radi se o cisti u kojoj se nalazi gomila dlaka.

U preko 90 % slučajeva obolijevaju muškarci, a posebno je učestala kod onih sa izraženom dlakavošću na interglutealnoj brazdi u trtičnom dijelu leđa. Bolest se obično prvi put javi u pubertetu kada se rast dlaka i aktivnost lojnih žlijezda pojačavaju. Obično je asimptomatska, dok se ne razvije infekcija.

Mišljenja o poreklu pilonidalnih cista su podijeljena. Većina stručnjaka je mišljenja da su stečene a ne urođene, jer u većini slučajeva, uzrok gnojenja je iritacija i urastanje dlake u duboke strukture s posljedičnom infekcijom.

Klinička slika

Kada se jave, simptomi su slični znacima akutnog apscesa, odnosno lokalizovane gnojne infekcije. Koža je otečena, crvena i bolna na dodir. Često se javlja i sekrecija koja može biti bistra, zamućena ili sukrvičava. Infekcija se može završiti spontanim probojem gnoja kroz kožu a ukoliko do ovoga ne dođe neophodna je hirurška intervencija (incizija i drenaža). Posle hirurške obrade u velikom broju slučajeva ne dolazi do potpunog prestanka gnojenja već se ono povremeno javlja i drenira (curi) kroz sinusne otvore.

Dijagnoza je jasna – očevidna. Postoje, doduše, klinička stanja koja liče na ovu bolest, ali ih je lako isključiti. Preporučuje se sinusografija – rendgensko snimanje šupljine ciste da bi se ocijenila ekstenzivnost procesa i eventualna komunikacija s okolnim organima, prvenstveno debelim crijevom, što značajno mijenja dijagnozu, liječenje i prognozu.

Urasla dlaka-komplikacije i liječenje

Nelečene pilonidalne infekcije mogu se razviti u višestruke, dugotrajno drenirajuće sinuse, a izuzetno rijetko nastaju maligne promjene. U akutnoj fazi liječenje se sastoji u ambulantnoj drenaži nakon hirurške incizije. Dakle, cilj je sanirati gnojni proces i često sondom izvaditi uzrok upale – urasle dlake koje djelujući kao strano tijelo održavaju infekciju.

Postoji više vrsta hirurških metoda liječenja, a suština je da se oboljelo tkivo mora odstraniti uz, koliko je moguće, poštedu same kože. Ukoliko postoji komunikacija sinusa i debelog crijeva onda je operacija teža i komplikovanija. Podrazumijeva fistulektomiju tj. nalaženje i podvezivanje kanala koji povezuje debelo crevo sa sinusom. Ukoliko komunikacija ne postoji, operacija je mnogo lakša i podrazumijeva exciziju tj. hirurško isijecanje bolesnog, upaljenog tkiva. Posle uklanjanja oboljelog tkiva može se rana ostaviti otvorenom kako bi spontano zarasla (ovo je tzv. otvorena metoda) ili se može ušiti (zatvorena metoda).

Obije metode imaju svoje prednosti i nedostatke. Nakon otvorene metode pacijent dolazi na svakodnevna previjanja dvadesetak dana dok nakon zatvorene metode rana mnogo brže zaraste, ali je mogućnost recidiva tj. povratka bolesti veća. Posle zarastanja, koža na mjestu sinusa mora da bude čista i bez dlaka što se može postići nekom od metoda depilacije.

Ostavi komentar