Kod šećerne bolesti tipa 1 postupno propadaju beta stanice gušterače koje proizvode insulin sve do apsolutnog nedostatka insulina. Bez insulina koji pokreće glukozu u stanice, nivo šećera u krvi postaje prekomjeran visoka i nastaje hiperglikemija.

ZBOG ČEGA NASTAJE ŠEĆERAN BOLEST  TIPA 1?

Šećernoj bolesti tipa 1 obično prethodi faza bez simptoma, poznata kao inzulitis, kada T stanice imunog sistema počinju infiltrirati i uništavati beta stanice gušterače. Nije poznato šta pokreće ovu pojavu, ali postoje dokazi o genetičkoj predispoziciji i faktorima okoline. Napredovanje bolesti od insulinitisa do potpuno razvijenog dijabetesa može potrajati čak više od nekoliko godina.

KO OBOLIJEVA OD ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 1?

Šećerna bolesti tipa 1 rjeđa je od tipa 2 i predstavlja svega 7 do 10% svih slučajeva dijabetesa. Tip1 se može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Bolesti su podložni jednako dječaci i djevojčice.

KOJI SU SIMPTOMI?

Kada se proizvodnja insulina smanji na minimum, šećerna bolest tipa 1 obično se naglo pojavi i brzo napreduje. Znakovi koji upozoravaju na pojavu bolesti su: učestalo mokrenje, ponovno mokrenje u krevet nakon što je dijete već odviknuto, neobična žeđ, potreba za slatkim i hladnim pićima, ekstremna glad, nagli gubitak težine, slabost, svrbež genitalne regije, ekstreman umor, zamućen vid ili druge promjene vida i razdražljivost. Djeca koja boluju od dijabetesa tipa 1 često su nemirna, apatična i mogu imati poteškoće u školi. U akutnim slučajevima dijabetesa tipa 1 mogu se pojaviti mučnina i povraćanje. U teškim slučajevima dijabetička koma može biti prvi znak šećerne bolesti tipa 1.

KRIZNA STANJA

Dijabetička ketoacidoza je po život opasna komplikacija. Simptomi ketoacidoze su mučnina i povraćanje te, kod djece, bol u stomaku. Disanje može biti duboko i ubrzano uz učestale uzdahe. Otkucaji srca su obično ubrzani. Ukoliko stanje potraje, može nastupiti koma i na kraju smrt. Prva pomoć sastoji se od davanja insulina kako bi se ispravio metabolizam glukoze i ketona te brzo nadomještavanje tečnosti i elektrolita.

Hipoglikemija.

Intenzivna terapija inzulinom ili lijekovima kojima se potiče lučenje insulina povećava se rizik od nastanka hipoglikemije do koje dolazi kada nivo glukoze u krvi padne ispod normalnih vrijednosti. Hipoglikemija se može pojaviti zbog nedovoljnog uzimanja hrane, vježbanja ili uzimanja alkohola. Blagi simptomi uključuju znojenje, drhtanje, glad i ubrzane otkucaje srca. Veoma niske koncentracije glukoze u krvi mogu ubrzati neurološke simptome – konfuziju, slabost, dezorijentisanost, ratobornost, a u rijetkim i najgorim slučajevima komu i smrt. porodica i prijatelji morali bi poznavati simptome. Bolesniku treba dati tri do pet tvrdih bombona, dva do tri paketića šećera ili pola čašice (više od 1 dl) voćnog soka (pod uslovom da može gutati). Članovi porodice i prijatelji mogu naučiti kako se daje injekcija glukagona, hormona koji za razliku od insulina povećava koncentraciju glukoze u krvi. Hipoglikemija se često javlja za vrijeme spavanja, naročito kod djece, čak i one koja nisu na intenzivnoj terapiji insulinom. Lagani obroci u vrijeme odlaska na spavanje mogu biti efikasni.

KOMPLIKACIJE ŠEĆERNE BOLESTI

Osnovne komplikacije šećerne bolesti javljaju se uslijed poremećaja u krvnim žilama i zbog oštećenja živaca (neuropatija). Oštećenje velikih krvnih žila ugrožava srce, posebno kod srčanih bolesnika i osoba s visokim krvnim pritiskom, a mogu izazvati i probleme u cirkulaciji nogu. Promjene na malim krvnim žilama (mikrovaskularne) posebno su opasne za oči i bubrege.

KOJE SU OPŠTE SMJERNICE LIJEČENJA ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 1?

Insulin je neophodan za preživljavanje i glavno je uporište u terapiji šećerne bolesti tipa 1. Izuzetno je važno planiranje dijete kao kompenzacija za insulin i izvor zdrave hrane. Primarna komplikacija intenzivirane terapije insulinom je veća podložnost hipoglikemiji.

NAČIN ŽIVOTA KOD ŠEĆERNE BOLESTI TIPA 1

Da bi se postigao što veći kvalitet života uz terapiju insulinom potrebno je mijenjati i životne navike. Tu spadaju dijetetske mjere, fizička aktivnost, kontrola tjelesne težine te njega stopala zbog spječavanja hroničnih komplikacija dijabetesa. Naravno, sve je potrebno raditi u saradnji i prema preporukama dijabetologa.

KONTROLA ŠEĆERNE BOLESTI TIP 1

Kod pacijenata na insulinu problem je i hipoglikemija i hiperglikemija. Stoga je važno pažljivo pratiti koncentraciju glukoze u krvi.  Povremeno se mjeri hemoglobin A1c (Hb A1c) ili glukozilirani hemoglobin kako bi se utvrdila prosječna koncentracija šećera u krvi.

Testiranje urina korisno je u otkrivanju prisutnosti ketona i treba ga uvijek sprovoditi tokom bolesti ili stresa, kada je vjerovatno da će dijabetes izmaći kontroli.

Za one na intenzivnoj insulinskoj terapiji stručnjaci preporučuju pregled očiju na početku liječenja i nakon toga svaka tri mjeseca do godine dana.

KAKO SE SPREČAVAJU KOMPLIKACIJE DIJABETESA TIPA 1?

Kod pacijenata koji kontrolišu visoki krvni pritisak, redovno posjećuju ljekara i strogo se pridržavaju insulinske terapije, postotak komplikacija može biti za trećinu manji nego kod pacijenata koji ne preduzimaju ove mjere. Kod intenzivnog je liječenja dobijanje na težini uobičajeno, zbog čeka su pacijenti izloženi riziku visokog krvnog pritiska i nezdravih koncentracija kolesterola. Svi, a posebno bolesnici koji boluju od šećerne bolesti trebali bi živjeti zdravo.

PLIVA

Related Post

Ostavi komentar