Uprkos činjenici da imamo pouzdano sredstvo za suzbijanje zaraznih bolesti, dozvolili smo da nam se bolest poput malih boginja vrati i prijeti da ugrozi značajan broj stanovnika.

Koliko je ova bolest zaista opasna, mogu li se spriječiti komplikacije i zašto je roditeljski strah od vakcina veći od obolijevanja djeteta, odgovara za Bebac dr Srđa Janković, imunolog iz Tiršove.

I pored toga što je vakcina zakonom obavezujuća, sve je veći broj roditelja koji odbijaju da vakcinišu svoju djecu. Po mišljenju dr Jankovića, razlozi za to su višestruki i nemaju svi roditelji isti motiv za odbijanje vakcinacije. Ipak, kako kaže, zajedničko je to da su roditelji izgubili povjerenje u ljekare i naučnu medicinu.

“Roditelji gube povjerenje u ljekare, što je nerijetko povezano sa masovnim širenjem ogromne količine dezinformacija o bezbjednosti i djelotvornosti vakcinacije, čemu smo svi svjedoci. Takođe, imam utisak da mnogi roditelji imaju otpor prema vakcinaciji jer je doživljavaju kao nešto neprirodno, što je zbilja šteta, jer vakcinacija se oslanja upravo na prirodne odlike našeg imunskog sistema i ubjedljivo je najbliža idealu potpuno prirodnog sredstva za sprječavanje oboljevanja i očuvanje zdravlja” ,ističe dr Janković.

Da li je strah od vakcina opravdan, odnosno šta je najgore što može da se desi (kakve sve nuspojave od vakcina postoje)?

Vakcine svakako izazivaju neželjene reakcije, ali su te reakcije praktično uvjek blage i prolazne. Često se, na primjer, javljaju bol na mjestu uboda, crvenilo, razdražljivost, kratkotrajno povišena tjelesna temperatura i slično. Ponekad se mogu javiti nešto izraženije reakcije, ali su i one vremenski ograničene.

Povišena temperatura usljed vakcinacije može biti okidač za febrilne konvulzije (fras) kod djece kod koje postoji sklonost za to, ali ništa više no povišena temperatura usljed ma kog drugog uzroka.

Zarazne bolesti, sa druge strane, povlače značajan rizik oštećenja zdravlja – hiljadama puta veći rizik nego vakcine.

Kada je riječ o najgorem mogućem neželjenom događaju usljed vakcinacije – da vakcinacija izazove štetnu reakciju s trajnim posljedicama ili opasnošću po život – potrebno je naglasiti da je rizik da se tako nešto dogodi (koji se procjenjuje na približno jedan na milion datih doza i to u najgorem slučaju) neuporedivo manji od rizika koji povlači upotreba praktično svih lijekova (uključujući i one koji se prodaju bez recepta), kretanja u saobraćaju, vožnje liftom… Ukratko, realni rizik vakcinacije daleko je manji od mnogobrojnih rizika koje u svim aspektima života prihvatamo bez ikakvog straha.

Zašto su male boginje opasne i kakve sve komplikacije mogu da nastupe?

Većina osoba koje obole od malih boginja se, naravno, oporave bez komplikacija ili posljedica. Međutim, rizik nastanka komplikacija se nipošto ne smije zanemariti. Najznačajnije među njima su:
  • zapaljenje pluća,
  • zapaljenje srednjeg uha,
  • gubitak krvnih pločica (trombocita) s rizikom od krvarenja,
  • zapaljenje grkljana (laringitis) koje nekada otežava disanje,
  • zapaljenje moždanica (meningitis) i
  • zapaljenje mozga (encefalitis).
Učestalost komplikacija varira u zavisnosti od populacije o kojoj je riječ. U našoj sredini bi se moglo očekivati da se encefalitis i druge komplikacije opasne po život jave kod približno jedne na hiljadu oboljelih osoba, dok su nešto umjerenije komplikacije, ali takve da i dalje zahtijevaju bolničko liječenje, daleko češće. Neophodno je napomenuti i da je rizik komplikacija veći kod djece i odraslih čiji je organizam oslabljen usljed različitih hroničnih oboljenja, kao i u slučaju poremećaja imunskog sistema (imunodeficijencije).

Kako se liječe male boginje i ima li načina da se spriječe komplikacije?

S obzirom da je riječ o virusnom oboljenju, ne postoji specifična terapija. Odgovarajuća njega, unošenje dovoljne količine tečnosti, prilagođena ishrana (uključujući, na primjer, i staru dobru domaću pileću supicu) mogu donekle da olakšaju tok bolesti i pospiješe oporavak. Lična higijena djeteta i higijena posteljine i prostorije u kojoj dijete leži su takođe važne; prostorija treba da bude dobro provjetrena; posebno se mora naglasiti da dijete sa malim boginjama ne treba pretjerano utopljavati, već ga valja pokrivati koliko i zdravu djecu. Eventualnu simptomatsku terapiju će prema potrebi odrediti pedijatar.

Komplikacije je potrebno na vreme prepoznati i liječiti na način koji zavisi od njihove prirode. Ozbiljne komplikacije se liječe u bolnici. Nažalost, ne postoji način da se rizik nastanka komplikacija u potpunosti otkloni, mada se opasnost svakako može umanjiti pažljivom njegom.

Ko je sve ugrožen i da li mogu da obele i osobe koje su vakcinisane?

Svaka osoba koja nije stekla specifični imunitet (bilo vakcinacijom ili time što je preležala male boginje) ima veliki rizik da se pri kontaktu sa oboljelom osobom zarazi i da oboli. U prvim mjesecima života djecu donekle štite antitijela koja su dobila od majke (prirodni pasivni imunitet), ali ova zaštita postepeno iščezava u drugoj polovini prve godine života. Osobe koje su vakcinisane takođe mogu oboljeti, naročito ukoliko su primile samo jednu dozu vakcine MMR, a ne dvije, no to je veoma rijetko. Ukoliko se dogodi da dobiju male boginje, vakcinisane osobe će najčešće imati ublažen oblik bolesti. Na ovom mjestu valja napomenuti da je za stvaranje imuniteta nakon primanja vakcine potrebno određeno vrijeme (od desetak dana do tri nedjelje) i da prije nego što prođe taj interval vakcinisana osoba još uvjek nije zaštićena.
Da li je obavezna vakcina rješenje problema kao i kažnjavanje roditelja koji odbijaju vakcinu? Zapravo, šta je po vama najbolje rješenje za situaciju u kojoj smo se našli?

Lično bih volio da zakonska prinuda nikome ne bude razlog da prihvati vakcinaciju svog djeteta kao važnu i neophodnu zaštitu od zaraznih bolesti. Suštinski razlog za takvu odluku je, naravno, to što je za djecu neuporedivo bezbjednije da budu vakcinisana nego da ostanu nezaštićena. Različita društva služe se različitim mjerama i strategijama da bi se obuhvat stanovništva vakcinacijom održao na neophodnom nivou. U većini zemalja to podrazumijeva i neki oblik prinude ili uslovljavanja.

No svakako da nam rješenje problema valja tražiti prije svega u boljoj komunikaciji između naučnika, ljekara, medija i roditelja – cjelokupne javnosti, boljem razumijevanju razloga za vakcinaciju i sveobuhvatnom zajedničkom radu na povratku povjerenja u naučnu medicinu.

Važno je, na samom kraju, naglasiti da vakcinacija podjednako štiti pojedinca, lokalnu zajednicu i čitavo društvo.

Izvor: Bebac

Related Post

Ostavi komentar