Helicobacter pylori je tzv. gram-negativna spiralna bakterija koja uglavnom živi na sluznici čovjekovog želuca. Iako način prenosa infekcije još nije u potpunosti istražen, dosadašnja saznanja govore u prilog tome da se infekcija prenosi direktno od zaražene osobe na zdravu osobu

Infekcija s Helicobacter pylori započinje ulaskom bakterija u probavni sistem  domaćina. Ishod infekcije (uspješna, neuspješna) zavisi od sposobnosti bakterije za preživljavanjem u kiselom želudačnom sadržaju, njenom uspješnom prihvatanju za pokrovne želudačne ćelije razmnožavanja i daljeeg širenja.

Neposredno iza inficiranja, nakon što Helicobacter pylori bakterija dođe na sluznicu želuca, dolazi do nastanka akutne upale – akutnog gastritisa. U najvećem broju slučajeva ovo stanje prođe klinički nezapaženo, uz minimalne, ili nikakve, simptome bolesti. Akutna upala neprimijećeno i postupno prelazi u kroničnu.

Agresivnost bakterije s jedne, te osjetljivost domaćina s druge strane, odgovorni su da najveći broj zaraženih ljudi (oko 80%) ostane bez simptoma bolesti (imaju samo blagu kroničnu upalu želučane sluznice – kronični gastritis, utvrđen histološkim pregledom).

Približno 15-20% zaraženih će tokom kraćeg ili dužeg vremena razviti želučani ili duodenalni ulkus (čir, vrijed), a manje od 1% čak i tumor (karcinom ili limfom želuca). Zbog toga je 1994. godine Helicobacter pylori uvršten u grupu karcinogena I stepena – grupu sigurno dokazanih uzročnika raka želuca.

Različiti sojevi Helicobacter pylori imaju različita svojstva – neki brzo dovode do težih oštećenja, a najveći broj decenijama žive na sluznici bez kliničkih posljedica. Kao i kod svake druge infekcije, napadnuti organizam reaguje stvaranjem antitijela. Makar nivo antitijela u krvi može biti vrlo visok, ona nisu djelotvorna i neće, za razliku od većine drugih infekcija, dovesti do izlječenja bolesti.

Dijagnoza prisutnosti Helicobacter pylori u organizmu

Dijagnostički postupci koji se rabe za otkrivanje Helicobacter pylori infekcije svrstani su u dvije grupe: neinvazivni i invazivni. Neinvazivno, bez upotrebe endoskopskog pregleda, otkriva se prisutnost Helicobacter pylori dokazivanjem specifične aktivnosti te bakterije, ponajprije njea enzim ureaze (ureja izdisajni test), prisutnosti specifičnih antitijela u serumu ili dokazom antigena Helicobacter pylori u bolesnikovoj stolici. Invazivnim metodama otkriva se prisustvo bakterije (mikrobiološki pregled, histološki pregled) ili njena aktivnost (brzi test ureaze) u uzorcima želučane sluznice dobivenim tokom endoskopskog pregleda.

Izbor dijagnostičkih postupaka za Helicobacter pylori infekciju, a pri prvom posjetu ljekaru opšteopće prakse, zavisi od intenziteta simptoma i o bolesnikovoj dobi. Predlaže se različit dijagnostički pristup u bolesnika mlađih i starijih od 50 godina. U grupaciji mlađih od 50 godina, bez tzv. alarmantnih simptoma, dijagnostički se postupak može sprovesti već u ambulanti ljekara opšte prakse jednom od neinvazivnih dijagnostičkih metoda (ureja izdisajni test, antigen Helicobacter pylori u stolici ili serološka laboratorijska analiza). U slučaju pozitivnog nalaza, preporučuje se sprovesti terapiju infekcije. Ako se uspjeh terapije kontroliše, tada takođe neinvazivno, ponajprije primjenjujući ureja izdisajni test. Sve bolesnike starije od 50 godina, ili sve one s prisutnim “alarmantnim simptomima” nezavisno od godišta, preporučuje se uputiti na specijalističku gastroenterološku obradu i endoskopski pregled.

Kako se Helicobacter pylori infekcija liječi?

Helicobacter pylori infekcija se liječi posebnim kombinacijama lijekova; obično s dva ili tri različita antibiotika (amoksicilin, klaritromicin ili metronidazol) i jednim dodatnim lijekom iz grupe tzv. inhibitora protonske pumpe. Svi se lijekovi uzimaju dva puta dnevno u trajanju od 10 do 14 dana (najnovija je sugestija evropske grupe – 14 dana). Izliječenje infekcije s prvom kurom liječenja je moguće u oko 80-85% slučajeva. Ako prva kura liječenja nije bila uspješna, liječenje se može ponoviti drugom kombinacijom antibiotika. Uprkos svih pokušaja, približno 2-5% infekcija ostaje neizlječeno. Na sreću, to su uglavnom infekcije uzrokovane “bezazlenim” tipovima Helicobacter pylori, koji ne izazivaju značajnije promjene na želucu. Paradoksalno, tipovi Helicobacter pylori koji dovode do nastanka ozbiljnijih bolesti, peptičnih ulkusa ili čak i želučanih tumora (limfoma ili karcinoma), mnogo je lakše izliječiti.

Može li se jednom izliječena infekcija ponovo pojaviti?

Uspjeh izlječenja Helicobacter pylori infekcije mora se uvijek kontrolisati. Radi li se o mladim ljudima u kojih je infekcija dijagnosticirana “neinvazivno” i kontrola može biti ista, uglavnom radeći ureja izdisajni test ili određivanje antigena u stolici. Jednako se tako neinvazivno mogu kontrolisati i gastroskopirani bolesnici bilo koje starosti s histološkim nalazom bezazlenog gastritisa, erozija ili ulkusa dvanaestopalačnog crijeva. Međutim, bolesnici sa želudačnim ulkusima ili oni sa histološkim nalazom želudačne sluznice koja upućuje na teški gastritis sa sumnjom na mogući razvoj karcinoma, uvijek se moraju kontrolisati gastroskopski.

Nakon dva neuspjela pokušaja liječenja postoji opravdana sumnja da je bakterija postala otporna na uobičajene antibiotike. Stoga se, prije slijedećeg izbora terapije, preporučuje gastroskopski pregled sa uzimanjem uzoraka želudačne sluznice za mikrobiološki pregled i s testiranjem osjetljivosti na uobičajene antibiotike (antibiogram). Prema tom nalazu tada se “kreira” nova kombinacija lijekova.

Jednom izliječena Helicobacter pylori infekcija vrlo se rijetko ponovo dobije, osim kod djece mlađe od 5 godina. Koji put je moguće da se prvobitna infekcija ne izliječi u potpunosti. Broj preostalih bakterija toliko je mali  da ga se ne može otkriti ni jednim testom, pa se bolesnik pogrešno smatra izliječenim. Međutim, nakon par mjeseci, preostale bakterije se razmnože i testovi ponovo postanu pozitivni. Naučna istraživanja potvrđuju da se u približno 80% slučajeva “reinfekcije” radi o prvobitnom tipu bakterije. Tek u malom broju slučajeva se potpuno izliječeni bolesnici ponovo zaraze novim tipom helikobaktera.

Related Post

Ostavi komentar