Bol u predjelu oka ne znači da se radi o boli i bolesti samog oka – zapravo, najčešći razlog takve boli je ekstraokularan.

Bol u predjelu oka jedan je od najčešćih razloga posjete pacijenta oftalmologu. On tu bol može opisivati vrlo različito: kao tupu, oštru, probadajuću, u oku, iza oka, koja se može pojačavati s pokretima oka. U pravilno i pomno uzetoj anamnezi leži ključ tačne dijagnoze, i posljedično pravilne terapije, jednako kao i u pažljivo i cjelovito učinjenom očnom pregledu. Ljekar, oftalmolog ili ne, ne smije dopustiti da ga subjektivni opis i mišljenje pacijenta zavedu na krivi put u postavljanju dijagnoze – u tome je njegovo znanje o mogućim uzrocima boli u predjelu oka od presudne važnosti.

Neoftalmološki uzroci boli u predjelu oka

Neoftalmološki uzroci boli u predjelu oka daleko su češći od oftalmoloških. Sumnja na neki od dolje navedenih uzroka boli svakako ne znači da oftalmolog ne treba prije isključiti neki od mogućih oftalmoloških uzroka. Što se oftalmologa tiče, ovdje navedene dijagnoze postavljaju se per exclusionem očnih.

Za sva dolje navedena stanja zajedničko je da je standardni oftalmološki nalaz uredan (vidna oštrina je uredna, oči ne pokazuju znakove upale), osim, naravno, ako se ne radi o nekom drugom popratnom i nevezanom patološkom stanju.

Tenzijska glavobolja (sy. cervicale)

Najčešći uzrok glavobolje uopšte tenzija je vratne muskulature, koja izaziva instabilitet cirkulacije u vratu i/ili glavi. Tenzijska glavobolja gotovo je pandemična. Glavni joj je uzrok sjedeći (prisilni) položaj tijela, u kojem danas većina stanovništva razvijenih zemalja provodi najveći dio radnog dana (rad za računarom). Vrlo često se pacijent žali na bol koja se pretežno locira iza očiju, kao duboka tupa bol. Zbog toga, ali i u sklopu rutinske obrade od strane prije svega neurologa, pacijent dolazi oftalmologu.

Naravno, sama tenzijska glavobolja nema očnu etiologiju, te se stoga ne treba tretirati bilo kakvom očnom terapijom. Vaskularna insuficijencija, te posljedično instabilitet perfuzije koji izaziva tenzijsku glavobolju, može se manifestovati koncentričnim suženjem vidnog polja, bez same očne patologije.

Terapija spada prije svega u domenu neurologa i fizijatra.

Migrena

Migrena je kompleksni pojam, koji u svojoj podlozi ima nestabilnost intrakranijalne perfuzije. Svaka vazodilatacija intrakranijalnog vaskularija izaziva podražaj receptora za bol u ovojnicama krvnih žila – javlja se glavobolja.

Migrenozna glavobolja se od ‘obične’ glavobolje prije svega razlikuje po intenzitetu, ponavljanju u istom obliku, po pulsirajućoj boli koja može zahvatati polovicu glave, te po tome što može biti izazvana spoljnim uzrocima, kao što je hrana (crno vino, sir, čokolada i sl.), umor, psihičko stanje napetosti i sl. Dijagnostifikovanje i terapija migrene svakako spadaju u domen neurologa, no ona se ovdje spominje prije svega pošto može imati auru (stanje prije samog migrenoznog napada) sa oftalmološkim simptomima, te se može manifestovati sa dominantnim simptomom boli u predjelu oka. Vidna aura prije migrenoznog napada nastaje zbog vazokonstrikcije u određenom dijelu vidnog sistema, od retine do vidnog korteksa. Manifestuje se najčešće spiralnim suženjem vidnog polja, koje može biti praćeno bljeskajućim skotomima. Cik-cak bljeskajući skotomi najvjerovatnije nemaju podlogu u retinalnoj, nego u kortikalnoj hipoperfuziji. Nakon opisane vidne aure nastupa tipična migrenozna glavobolja. Ponekad se javlja i prolazni gubitak ili jako slabljenje vida, najčešće samo jednog oka (retinalna migrena).

Pri dijagnostifikovanju i liječenju migrene sa očnim simptomima bitno je pacijentu objasniti da se njegovo stanje manifestuje na njegov vid, a ne da je uzrok smetnji u samom oku, ili očima. Nadalje, važno je pacijentu naglasiti da smetnje u vidu i/ili bol u oku obično nema trajne posljedice po vidnu funkciju. Liječenje je neurološko – oftalmolog prije svega potvrđuje dijagnozu. Rijetko, zaostaje trajno oštećenje vidne funkcije.

Neuralgija

Bol u predjelu jednog oka može imati kao uzrok podraženost živca koji inervira orbitu i periorbitalni dio glave (n.trigeminus). Takva bol tipično nastaje naglo (sijevajuća bol), vrlo je intenzivna i neugodna, te isto tako naglo nestaje (tzv. tic doloreoux). Podraženost živca može biti upalne prirode (virusna upala) ili može biti prouzročena mehaničkom kompresijom (posttraumatska stenoza koštanog kanala živca, degenerativne promjene, rjeđe tumor).

Važno je naglasiti pacijentu da, nakon što se obradom isključe ev. oftalmološki uzroci, bol nema podlogu u nekoj očnoj bolesti, već se projektuje u područje oka. To treba svakako pacijentu objasniti, pošto on, zbog izrazite lokalizovanosti boli u predjelu oka, vrlo često insistira da je njen uzrok neka očna bolest.

Terapija nije oftalmološka.

Psihogena (psihosomatska) bol

Ovaj vrlo slabo definisani pojam uključuje svaku bol u predjelu oka, koja nema organski uzrok.

Naravno, postaje jasno da vrlo često organski uzrok nije nađen ne zato što ne postoji, nego što nije pronađen, zato što obrada nije bila adekvatna. No, kada i nakon sasvim pravilne i adekvatne obrade bol u predjelu oka i dalje nastavlja, a da nikakav organski uzrok nije nađen, tada se pomnom anamnezom vrlo često može utvrditi promjena u psihičkom stanju pacijenta, koja može biti uzrok boli.

Terapija nikako ne smije biti oftalmološka, jer se tada pacijent samo dodatno fiksira na svoju bol, bez suočavanja sa stvarnom psihičkom podlogom smetnji.

Sinuitis

Vrlo često duboka retrobulbarna bol za uzrok ima upalu periorbitalnih sinusa. Pacijent često insistira na očnom uzroku boli, no pravilna anamneza, te isključivanje očne patologije pomnim pregledom, dovodi do pravilne dijagnoze.

Terapija ni ovdje nije oftalmološka, već spada prije svega u ORL domen.

Dijabetička neuropatija

Dijabetes, u sklopu svih ostalih mogućih simptoma, može imati i bol u predjelu oka. Ovakva bol najčešće je neurogena, posljedica dijabetičke neuropatije. Po svom karakteru može biti vrlo različita, od blage i difuzne, pa do oštre i probadajuće.

Dijabetička neuropatija ovdje se izdvojeno spominje prije svega zbog moguće (i vrlo vjerovatne) očne afekcije – dijabetičke retinopatije. Drugim riječima, iako dijabetička neuropatija boli, retinopatija ne boli, ali ima za moguću posljedicu potpun gubitak vida.

Terapija neuropatije nije oftalmološka, ali retinopatije svakako jeste.

Piše Doc.dr.sc.Petriček Igor, spec.oftalmolog, Klinika za očne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, Rebro.

Related Post

Ostavi komentar