Lijepo stopalo “žrtva” mode, neudobnih cipele i visokih potpetica najčešće je “steklo” ružne čukljeve, izbočinu na risu, vidljive deformiteti na gležnjevima… Takvo stopalo nije lijepo ni za oko pa ga, najčešće njegove “vlasnice” skrivaju u zatvorenoj ili poluzatvorenoj obući. Međutim, čukljevi nisu samo estetski već i funkcionalni problem, pogotovo kada postaju bolni.

Šta stopalo suštinski znači za čovjeka, objašnjava ortoped doc. dr Goran Tulić iz Klinike za ortopedsku hirurgiju Kliničkog centra Srbije.

“Ljudsko stopalo je, ako mogu tako da kažem, dizajnirano da osigura prenošenje tijela u prostoru. Peta, zglob nožnog palca i zglob malog prsta tri su tačke oslonca stopala, važne za hodanje i stajanje. Kada hodamo, nijedna druga struktura, kost ili zglob stopala nije u stalnom ili punom kontaktu sa podlogom. Zahvaljujući tome što su sve kosti i zglobovi međusobno povezani ligamentima i kapsulama, kao i tetivama raznih mišića koje se poput omče zatežu oko kostiju, iznad i ispod njih, moguće je da se stopalo pri hodu širi i skuplja radi postizanja ravnoteže. U stvari, čitava čovjekova svakodnevica uključuje niz različitih aktivnosti stopala. Trčanje, skakanje, penjanje, hodanje po neravnim površinama ili po akrobatskoj žici, ne bi bili izvodljivi bez te fascinantne sinergije muskulo-skeletnog sistema i stopala”.

Šta se dešava kada se taj fantastični integritet naruši?

Svako narušavanja postojećeg sklada u anatomskom ili funkcionalnom smislu, odražava se na naš svakodnevni život. Najčešća deformacija stopala nastaje pojavom čukljeva (hallux valgus). U narodu je ova pojava poznata kao krivljenje nožnog palca u stranu prema drugim prstima, a u predjelu zgloba ovog prsta pojavljuje se izraslina, odnosno čukalj. Međutim, ovo je samo najuočiljiviji dio ukupnog deformiteta. U zavisnosti od stepena njegovog razvoja, može doći i do razmicanja donožja ili prednjeg stopala, kao i proširenja stopala i spuštanja svih kostiju, zbog čega dolazi do spuštanja svodova stopala. Takođe može da se javi i uvrtanje kostiju donožja, deformacija i savijanje jednog ili više prstiju (posebno drugog i petog), pojava žuljeva na prstima i tabanu, pomjeranje tetiva i njihovog skraćivanja, zbog čega dolazi do veoma bolnih pokreta zglobova stopala kao posljedice degenerativnih promjena.

Da li ovi deformiteti mogu da se predvide i preduprede?

Jednom započet deformitet ima svoj ciklus napredovanja sa različitim pojavnim elementima. Nije moguće predvidjeti do kog nivoa će se razvijati i za koje vrijeme kod svakog pacijenta ponaosob. Generalno se može reći da što se ranije javi, u kasnijem toku je proces složeniji i izraženiji. S tim što treba praviti razliku između urođenih i stečenih deformiteta. Naime, urođeni čukljevi su ređi, mogu da se primijete i dijagnostikuju još u doba adolescencije i skoro ekskluzivno se javljaju kod djevojčica. Pretpostavlja se, mada nije dokazano, da je za njihovu pojavu odgovoran nasljedni faktor. Ovi deformiteti se javljaju i u sklopu nekih drugih deformacija stopala, drugih dijelova skeleta ili oboljenja muskulo-skeletnog sistema, a posebno neuroloških i neuro-muskularnih. I opet su daleko češći kod ženskog pola, dok se kod muškaraca javljaju sporadično.

Kako, zapravo, nastaju čukljevi?

Kao odgovor možda najbolje može da posluži primjer iz Japana. Naime, japanski ortopedi su primijetili enorman rast čukljeva kod njihovih žena kada su počele da prihvataju američko-evropski stil života, koji je uključivao i visoke potpetice. Opsežnije istraživanje nakon toga pokazalo je da kod raznih afričkih plemena, Aboridžina i zaostalih latinoameričkih plemena, ovaj deformitet praktično ne postoji. Takva saznanja su definitivno u prvi plan stavila cipele sa visokim potpeticama ili uskim i nekomfornim kalupom kao značajan, ako ne i glavni faktor rizika za nastanak čukljeva. Međutim, jedan broj stručnjaka smatra da obuća kao faktor rizika samo ubrzava ili pogoduje ispoljavanju već postojeće sklonosti ka ovoj vrsti deformiteta.

Gdje je onda istina?

Istina je da razne varijacije kalupa obuće, kao i visina potpetice, na različite načine stavljaju stopalo na iskušenje. Uski kalupi ne dozvoljavaju pravilnu adaptaciju i ravnotežu stopala, dok visoke štikle menjaju njegov oslonac, prebacujući skoro kompletnu težinu na prste i kosti donožja. Ravna cipela je generalno bolja, ali samo ukoliko stopalo nema spuštene svodove ili neku drugu deformaciju koja stvara tegobe. Pomjeranje težišta tijela prema naprijed pri hodu u nekomfornoj ili visokoj obući povlači i promjene drugih djelova skeleta na njima. Kada se dugo nosi ovako neodgovarajuća obuća, javljaju se tegobe i promjene u samom stopalu.

Kako se one ispoljavaju?

U početku su one uglavnom vezane za osjećaj nelagodnosti, težine u nogama, bolove u tabanima i listovima ili jednostavne potrebe da se izuje cipela. Nakon ovih simptoma počinje da se primjećuje zadebljanje na zglobu nožnog palca sa donožjem, i najčešće je praćeno crvenilom i osjećajem vreline. Odmah nakon toga, palac počinje da se zakrivljuje prema drugim prstima. Ovo pomjeranje prati širenje prostora između prve i druge kosti donožja i njihovo pomjeranje u suprotnom smjeru, što na kraju uzrokuje spuštanje svodova tabana. U jednom momentu drugi prst stopala zbog skučenosti prostora u kome se našao, počinje da se savija ili se istovremeno savija i podiže. Ispod njega se podvlači palac, a počinju da se primjećuju i prvi žuljevi, i to prije svega na prstima. Kako se stopalo sve više širi i spušta, žuljevi se premještaju na tabane, neposredno iznad prstiju gdje se nalaze takozvane glavice kostiju donožja.

Šta sve ovo pokazuje?

Pokazuje da je deformitet ušao u poodmaklu fazu, na šta ukazuje donožje koje počinje da se uvija. Istovremeno, palac se rotira, prsti se povlače i stopalo zaista dobija ružan izgled. Tetive više mišića se skraćuju, zglobovi se pomjeraju sa svog mjesta, zbog čega hod postaje sve teži i bolniji. Ovo je trenutak kada počinje razvoj degenerativnih promjena, kao i problema u koljenima, kukovima i kičmi. Kliničkim pregledom konstatuje se postojanje čuklja i devijacija nožnog palca, proširenje stopala… Radiografijom stopala se, zatim, pacijentu u stojećem položaju, u više projekcija potvrđuju distance između određenih koštanih struktura stopala, uglovi između njih, sa odstupanjima od normalnih. Naravno, zavisno od dijagnoze, pristupa se odgovarajućem načinu liječenja.

PREVENTIVA I LIJEČENJE

Pojavu čukljeva samo je donekle moguće prevenirati. Prevencija podrazumijeva nošenje odgovarajuće obuće, sa štiklom ne većom od četiri do pet centimetara. Redovne fizičke vježbe radi jačanja muskulature stopala i potkolenica, kao i povremeno hodanje bez obuće. Liječenje može biti neoperativno i operativno. Neoperativno je simptomatsko i obuhvata razne udlage za nožni palac, kao i dnevne i noćne separatore.

Operativno liječenje se izvodi sa četiri osnovne metode, zavisno od vrste i stepena deformiteta. Mekotkivne podrazumijevaju operaciju na tetivama mišića i kapsulama zglobova, koštane podrazumijevaju presijecanje kostiju, čime se dobija mogućnost prostorne korekcije položaja izmještenih kostiju i uklanjanje samog čuklja. Zglobna procedura podrazumijeva hiruršku korekciju zglobova koji su degenerativno znatno izmijenjeni. Ipak, kombinovana procedura je najčešća u primeni, kaže dr Tulić.

Related Post

Ostavi komentar