Jeste li primijetili da vaše dijete ima podignuto jedno rame, da ima produženu jednu ruku, podignutu lopaticu koja nije priljubljena uz tijelo, da ima vitki struk samo na jednoj strani i da stoji često na jednoj nozi?

Bilo koja nabrojana pozicija ukazuje da trebate barem kontrolni pregled kod fizioterapeuta koji će vam „pročitati“ što poručuje to tijelo.

Niz posturalnih odstupanja mogu rezultirati značajnim promjenama koje se fiksiraju na mišićima, zglobnim tijelima a najčešće promjenama na kičmi. Kod djece u razvoju primjećujemo promjene kičme kao što su skolioza, povećana kifoza ili lordoza.

Nepravilno držanje kod djece

Nepravilno držanje (loša postura) danas se vrlo često viđa kod djece, što nam govori o nepovoljnom opterećenju mišića koji su odgovorni za pravilan stav. Upravo takvo opterećenje mišićnog sistema vodi u kontinuirani disbalans koji je između ostalog odgovoran za nastanak pomenutih deformacija kičme.

Kifoza je definirana kao poremećaj zakrivljenosti kičme u sagitalnoj (naprijed – nazad) ravnini kod kojeg konveksnost grudnog dijela kičme prema nazad prelazi normalne fiziološke granice (>20 – 45 stepeni). Time leđa dobijaju blago okrugli izgled i postaju bolna, a u najtežim slučajevima kifoza može uzrokovati probleme u radu srca i pluća uz niz popratnih simptoma.

Lordoza se definiše kao deformitet kičme u donjem dijelu leđa koja se manifestuje pojačanom zakrivljenošću (povlačenjem naprijed) uobičajene funkcionalne lordoze. Primarno pogađa slabinski dio leđa, ali može povući naprijed i vratni dio. Često se javlja u kombinaciji sa kifozom. Razlikujemo primarne i sekundarne lordoze. Uzrok primarnih lordoza su urođene anomalije od kojih je najučestalija anomalija sakruma=trtične kosti Sekundarne lordoze su kompenzatorne, javljaju se u dojenačkoj dobi, odnosno u fazi stajanja i hoda, posebno kod usporene i gojazne djece. S obzirom na vrijeme nastanka lordoze mogu biti stečene ili urođene.

Skolioza

Skolioza je odstupanje od normalne zakrivljenosti kičme (naprijed-nazad ) u smjeru pojačane postranične zakrivljenosti (lijevo –desno), najčešće i uz prisutnu posljedičnu rotaciju pršljenova koja samo napreduje ukoliko se ne započne s adekvatnom terapijom. Ponovimo glavni simptomi skolioze su postranično iskrivljenje kičme s rotacijom pršljenova oko uzdužne osi i torzijom kičme = okretanje jednog dijela pršljena u odnosu na drugi.

Najčešće se javlja u predpubertetu i pubertetu i to češće u djevojčica nego kod dječaka. Učestalost pojave deformacija kičme djece i adolescenata je 1-7 % a lošeg držanja daleko više, što čini relativno veliku grupu mlađih osoba koje je potrebno pravovremeno prepoznati i liječiti. Za vrijeme perioda rasta uobičajeno se pojača iskrivljenost kičme i skolioza može biti funkcionalna (nestrukturalna) i težeg oblika = strukturalne.

Funkcionalne skolioze nazivamo još i skoliotično držanje jer je povezano sa nizom posturalnih odstupanja ili s nepravilnim držanjem. U toj grupi nema anatomskih poremećaja kičme i adekvatnim zalaganjem – vježbama može se potpuno promijeniti na dobru funkciju i izgled..

Pravovremenim uočavanjem određenih „znakova skolioze“ na tijelu djeteta, vježbama po metodi K. Schroth možemo zaustaviti dalji napredak krivljenja kičme kod djece. Neki od tih znakova su „podignuta“ lopatica na jednoj strani tijela, nesimetrična linija struka, blaga „izduženost“ ruke na jednoj strani tijela, te vidljiva „grba“ kada se dijete sagne na jednom ili dva nivoa.

Fizikalna terapija za skoliozu mora biti posebno planirana te prilagođena svakom pacijentu. Metoda nazvana po Katharini Schroth, priznata je u svijetu kao najkompletnija metoda u kineziterapiji skolioza i ostalih deformacija kičme. Vježbe po ovoj metodi izvode se individualno, sa licenciranim Schroth terapeutom koji prvo procjeni držanje djeteta i tip skolioze te prema tome odredi koje vježbe su za dijete najbolje. Najvažniji dio ove metode je takozvano trodimenzonalno disanje, odnosno disanje kojim se postiže derotacija krivine uz pravilno pozicioniranje u svakoj vježbi.

Važno je znati da djeca koja imaju skoliozu dišu u prostore koje su sami po sebi zbog iskrivljenja kičme već dovoljno proširili, i na takav način se zapravo podržava daljnje krivljenje.

To nazivamo „začaranim krugom“ koji se upravo derotacijskim trodimenzionalnim disanjem može prekinuti. Važno je napomenuti da se vježbe moraju izvoditi kontinuirano, kako bi rezultati bili što bolji i kako bi zaustavili daljnje napredovanje skolioze. Kineziterapija skolioza po ovoj metodi, koja se konstantno i dalje razvija i unaprjeđuje, je najuspješnija što potvrđuju brojni naučni radovi koji govore o rezultatima postignutim upravo Schroth metodom.

Kod djece koja imaju vidljivije znake skolioze u liječenje može biti uključeno i nošenje ortoze po preporuci ljekara specijaliste ortopeda , i to mora biti ozbiljno shvaćeno. Ukoliko je deformitet toliko velik da je nužna operacija potrebno je tokom operacije pratiti neurofiziološke parametre da se očuva pokret i osjećaj.

Ostale vježbe su vježbe istezanja, ali i jačanja. Fizioterapeut nakon testiranja svih mišića određuje koji su mišići nefunkcionalni (iako su možda napeti) te njih treba aktivirati, dok one mišiće koji rade umjesto drugih treba istezati i osloboditi napetosti. Na taj način se stvaraju novi obrasci u mozgu i tijelo prima nove zadatke.

Zajedničko za sve deformitete kičme je da mogu dovesti do značajnih funkcionalnih smetnji koje su u djetinjstvu tolerantne zbog velike adaptacijske sposobnosti mladog organizma, no s vremenom je te smetnje sve teže podnositi. Zato je potrebno pravovremeno se obratiti stručnjaku za fizikalnu terapiju kako bi se napredak deformacije zaustavio a tijelo postalo funkcionalno i bezbolno.

Danas je dan da pregledate svoje dijete, uočite promjene i javite se stručnjaku koji će vam dati osim „plivajte i vježbajte“ prave savjete za očuvanje zdravlja i uspješniju budućnost vašeg djeteta.

Jadranka Brozd, fizioterapeut

Večernji.hr

Related Post

Ostavi komentar