Vjera ljekara u liječenje i pacijentova vjera u ljekara uzajamno djeluju jačajući učinak tretmana; rezultat je moćan lijek koji gotovo sigurno osigurava poboljšanje stanja, a ponekad i izlječenje.

Izraz placebo potiče od latinske riječi placere – ugađati, sviđati se, a doslovno znači – ugoditi. U prevodu 116. psalma izraz placebo glasi ovako: „Zadovoljiću gospoda Boga, radije nego da hodam ispred Njega.” U 19. vijeku „placebo” dobija značenje davanja lijeka, više sa namjerom da se zadovolji pacijent, nego da se on i izliječi.

Placebo nije pravi lijek. To je sugestivan učinak na liječenje. Pacijent je uvjeren u ljekovitost sredstva koje koristi, tako da lijek, iako sam po sebi zaista ne predstavlja lijek, ipak ima blagotvoran učinak, čak i ako je taj lijek samo običan šećer.

Liječenje ovakvim tipom sredstava datira od davnih dana. Današnji ljekari namjerno propisuju ovakva sredstva kada, na primjer, kod virusnih infekcija daju antibiotik – da pacijent ne bi imao osjećaj da ljekar nije ništa preduzeo. Većina istraživanja pokazuje da 30 do 40 % pacijenata doživljava pozitivan placebo efekt. Fridman i Benson su pronašli placebo poboljšanja kod 60 do 90% bolesti.

Placebo učinkom se često označava i umišljanje ili zabluda. No, ono se javlja nezavisno od namjera laika ili zdravst­venih radnika i spontana je, autentična i potvrđena pojava. To je primjena lijekova u kojima nema nikakvih aktivnih hemijskih supstanci – često djeluju kao pravi ljekovi i izazivaju terapijske učinke kod davanja pacijentima.

Treba biti svjestan da ne postoji nijedan način izlječenja bez primjene placebo efekta. Svi lijekovi, osim svog farmakološkog djelovanja, imaju i placebo efekt. Placebo je od velike pomoći konvencionalnoj i nekonvencionalnoj medicini, jer može jako povećati postotak pozitivnih efekata primjene bilo koje terapije.

Istraživanje Medicinskog fakuleta u Bejloru (Baylor School of Medicine), koje je 2002. godine objavio New England Journal of Medicine, procjenjivalo je operacije pacijenata s teškim bolovima u koljenima.

Glavni autor studije dr Brus Mozeli, „znao” je da oper­acije koljena pomažu njegovim pacijentima: „Svi dobri hirurzi znaju da u hirurgiji nema placebo efekta.” Međutim, on je pokušavao da utvrdi koji je dio operacije pomogao njegovim pacijentima. Pacijenti koji su učestvovali u studiji podijeljeni su u tri grupe. Jednoj grupi pacijenata sastrugao je oštećenu hrskavicu na koljenu. Kod druge grupe isprao je koljenski zlob i tako odstranio materijale koji bi mogli uzrokovati upalni učinak. Ovo su standardni postupci za tretiranje artritičnih koljena. Treća grupa dobila je „lažnu operaciju”. Pacijent je bio stavljen pod narkozu, Mozeli je napravio tri standardna reza i zatim govorio i ponašao se kao što obično čini tokom operacija – čak je i bućkao po vodi kako bi simulirao zvuk procedure i spiranja koljena. Nakon 40 minuta Mozeli je zašio rezove kao da je dovršio oper­aciju. Svim trima grupama propisana je jednaka postoperativna njega koja je uključivala program fizikalne terapije. Rezultat je bio šokantan.

Da, pacijentima u grupama koje su operisane stanje se poboljšalo. Međutim, stanje grupe koja je primila placebo poboljšalo se kao i kod druge dvije grupe. Mozeliju su rezultati bili jasni: „Tim pacijentima nije nimalo pomoglo moje hirurško umijeće. Čitava korist od operacije osteoartritisa koljena bila je placebo učinak.”

Nema jedinstvenog, objektivnog modela objašnjenja mehanizma djelovanja placebo efekta. Studije pokazuju da očekivanja snažno utiču na tok ako osoba reaguje na uzimanje placeba, hemijski aktivnog lijeka ili tretmana. Psihološka teorija objašnjava kako misli, vjerovanja i pozitivna sugestija mogu imati efekt na poboljšanje zdravstvenog stanja. Senzorno iskustvo i misli osobe imaju uticaj na njegovu neurohemijsku reakciju koja dovodi do drugih promjena u biohemijskom sistemu (odgovor hormonalnog i imunološkog sistema). Nova naučna disciplina – psihoneuroimunologija proučava uticaj raznih psiholoških stanja i ponašanja na promjene u imunološkom odgovoru, te može dati mnoge odgovore o mehanizmu djelovanja placebo efekta.

Psihoneuroimunologija podrazumijeva sprovođenje studije dvosmjerne komunikacije između nervnog, endokrinog i imunološkog sistema. Isti mehanizam nastanka mnogih psihoso­matskih bolesti, zbog negativnih stavova i ponašanja, može biti obrnut po učinku u odnosu na pozitivnu sugestiju koja je rezultat placebo efekta. Dakle, vidimo kako naše razmišljanje i psihički život imaju uticaj na neuroimunobiohemijske promjene koje utiču na cijelo tijelo i mogu dovesti do organskih promjena. Tako nastaju bolesti, ali isto tako, u obrnutom smjeru, i izlječenja. Nave­dena disciplina daje odgovore u vezi sa tim kako djeluje placebo, ali i mnogi drugi pozitivni rezultati iscjeljenja koji su posljedica primjene alternativnih terapija, jer nema jasne granice među njima.

Piše: dr Jasmina Ćorovič-Kuburović, Klinički centar univerziteta u Sarajevu

Related Post

Ostavi komentar