Brinuti 24 sata dnevno o bebi, često bez ičije pomoći, izuzetno je zahtjevno. Uprkos umoru i iscrpljenosti, bebu treba svako malo nahraniti, presvući, uspavati, a uz to skuvati ručak, raširiti veš i još stotinu stvari.  Još kad beba «nema razumijevanja» i plače satima, svako se može naći u trenutku da nakon izderavanja lupi bebu po guzi… ili agresivno protrese da već jednom prestane!

Posljedica takvog treskanja je takozvani sindrom trešenog djeteta, a žrtve su bebe od samo nekoliko nedjelja starosti, ali i djeca do pete godine. Treskanje doprinosi trajnom oštećenju mozga, a u 25% slučajeva posledica je smrt djeteta!

Odakle sve počinje?

Glavni pokretač ove grozne situacije koju je teško kontrolisati je bebin plač. Znamo svi da je to jedan poprilično neugodan zvuk koji bebama služi da bi privukle pažnju na svoje egzistenicijalne potrebe. Koliko je plač važan, govori i činjenica da kada beba plače roditeljima se ubrza rad srca, povisuje pritisak, znoje dlanovi i imaju naročito izraženu potrebu da smire bebu.

Nažalost, danas roditelji imaju jako malo iskustva i često ne znaju da smire plač. A kada se to događa iz nedjelje u nedjelju, iz mjeseca u mjesec, roditelji počnu sumnjati u svoje roditeljske sposobnosti. Postaju depresivni, osjećaju se bespomoćno, frustrirano, a mnogi smatraju da ih beba jednostavno ne voli. Bebin plač često pobuđuje i neke skrivene osjećaje i ne tako lijepa sjećanja. Mnogi čak misle da ih bebe naprosto izazivaju, ili sa njima manipulišu.

Nakon dana punog stresa i premorenosti, roditelji jednostavno puknu – dogodi im se nekontrolisani nalet ljutnje, ludila, kako god to želimo da nazovemo. Nažalost, kada beba konačno prestane sa plačom i kada shvate šta su učinili, obično je prekasno. Naime, kod nasilnog treskanja,  bebina glava (za razliku od ostatka tijela) nekontolisano ide snažno naprijed ili nazad, ili s lijeva na desno. Zbog toga mozak snažno udara u kosti lobanje uzrokujući pucanje krvnih žila i oštećivanje moždanog tkiva.

Što je sa ljuljuškanjem bebe?

Treba naglasiti da ljuljuškanje u naručju roditelja, nježno bacanje bebe u vazduh ili poskakivanje bebe na koljenima neće uzrokovati takve povrede jer se tada cijelo tijelo pokreće uporedo sa glavom. U tim slučajevima glava se jako malo pomjera i u ravni je s tijelom, što nije slučaj kod trešenja.

Katastrofalne posljedice za dijete

Treskanje dovodi do niza povreda. One lakše čak ne budu otkrivene do polaska u školu, a javljaju se u vidu poremećaja u ponašanju ili problema u učenju. Dijete dejluje i ponaša se normalno nakon trešenja, pa roditelji nikada i ne posete ljekara Ljekaru obično prećute pravi uzrok bebinih simptoma, pa se tako letargija, nervoza, problemi s dojenjem ili povraćanje pripisuju nekom oboljenju. Izostaje bilo kakav oblik intervencije, pa su često ponovno trešene, što samo pogoršava povrede koje uključuju: sljepilo, gubitak sluha, zaostajanje u razvoju, teške mentalne retardacije, probleme s govorom i učenjem, probleme s ponašanjem i pažnjom, cerebralnu paralizu.

Treskanje donosi privremeni predah, koji za sobom nosi strašne posljedice. Iako roditelji imaju prirođeni instinkt za brigu o djeci, neke stvari poput smirivanja plača mogu se naučiti jedino kroz edukaciju.

Related Post

Ostavi komentar