Primjena liječenja na svoju ruku ima svoje pozitivne efekte i važan je dio zdravstvenog sistema u razvijenim zemljama, a podrazumijeva da osoba koja ga upražnjava ima viši nivo znanja o zdravlju i bolesti, ocijenila je predavač na Katedri za porodičnu medicinu, na Mediciskiom fakultetu u Podgorici, prof. dr Ljiljana Cvejanov Kezunović.

Da bi se neko samoliječio, pretpostavljamo da je kao pacijent edukovan i informisan, kao i da je dostignut solidan životni standard. U Crnoj Gori je samoliječenje sve više prisutno. Pacijenti sve češće od profesinalaca traže informacije i žele da aktivno učestvuju u prevenciji i u svom liječenju“, navodi Cvejanov-Kezunović.

S druge strane, samoliječenje može da ima i drugačiji smisao, te prema tome i drugačiji zdravstveni efekat, dodaje ona.

Olako shvatanje simptoma i liječenje na svoju ruku može biti opasno. Čak i proizvodi koji se kupuju bez recepta mogu imati potencijalno opasne efekte ako se ne upotrebljavaju prema uputstvima. Prirodni preparati od ljekovitog bilja (biljni čajevi, kreme, masti, tinkture … ) nisu sasvim neškodljivi i sadrže razne aktivne susptance, mogu naškoditi ako se nepravilno i/ili prekomjerno koriste. Oni mogu djelovati u interakciji međusobno ili u interakciji sa stalnom terapijom, mogu promijeniti efekat i djelotvornost“, ističe ona za Dnevne novine.

Prednost samoliječenja leži u rasterećenju zdravstvenog sistema, a u smislu manjeg utroška vremena i sredstava za ljekove koji se propisuju o trošku zajednice, kazala je Cvejanov Kezunović, dodajući da taj vid liječenja postaje vrlo važna oblast brige o zdravlju.

Međutim, nedostatak predstavlja rizik od pogrešne dijagnoze, neadekvatnog doziranja i dužina liječenja, interakcije pojedinih preparata. Ovo može da vodi u polifarmaciju, što je naročito opasno kod starih osoba. Zadatak je zdravstvenih radnika da rade na povećanju benefita, a istovremeno na smanjivanju rizika od samoliječenja. To se postiže pažljivim monitoringom i građenjem partnerskog odnosa između pacijenata, ljekara i farmaceuta, kao i edukacije i informisanja svih koji su uključeni u samoliječenje“, poručuje ona.

Kao posebno interesantno, Cvejanov Kezunović navodi samoliječenje antibioticima, a načini na koje se do ovih ljekova dolazi u pojedinim zemljama, kako se koriste, te koje su posljedice po zdravlje pacijenata, različiti su.

Related Post

Ostavi komentar