Kako funkcioniše naš organizam, da li ga osluškujemo i koliko je mentalno zdravlje bitno, objasnio je prof. dr Vesko Drašković u emisiji “Vodič kroz djabetes“.

Čovjek se kreće kroz prostor i vrijeme, a to predstavlja dimenziju koja ga determiniše u životu. Pokret je sredstvo, nije cilj. Fizički status je cilj, i to znači da čovek ima dovoljno snage za ciklus od 24h, za san, zaposao i slobodno vrijeme.

Često nemamo snage za san, pojavljuje se zamor, koji prelazi u hroničan umor. Takva vrsta umora se kompenzuje toksinima, alkoholomduvanom, hranom i to postaje standard savremenog čovjeka, koji je ugrožen nedovoljnim zdravljem.

Kada se kreće, čovjek dobija biološku ravan da bude zdrav. Bez kretanja je nemoguće da bude zdrav jer sve se kreće, od momenta začeća do rada i funkcionisanja ćelije, do organizma kao savršenog sistema.

Organizam je savršen biološki sistem koji funkcioniše kretanje i to je znak osmice, veliki i mali krvotok.

Svi nedostaci u kretanju su prouzrokovani nedovoljnim korišćenjem mišića

Ako se mišićno vlakno nedovoljno koristi, nedovoljno se koriste i krvni sudovi.

To znači da organizam treba da bude veliko srce, a ne da srce bude izmučena pumpa koja trpi organizam zbog svoje lijenosti. U toj dimenziji uvjek ističemo šta je to znanje o kretanju, a šta znanje o zdravlju– to je mentalno zdravlje.

Imajući u vidu posljedice koje se danas dešavaju i mjere se dijagnozama česte su:

  • Hipertenzija.
  • Dijabetes.
  • Osteoporoza.
  • Bolesti metabolizma.

Fizička kultura je dozirano i planirano vježbanje koje ima smisla prema stanju u organizmu i kreće se od dijagnostike personalne prema onome do čega moramo doći da bi organizam bio zdrav.

Kada se izmjeri u svim dimenzijama, kod zdravih i nezdravih, utvrđuje se fizički statusfunkcionalne vrijednostiu organizmu i da li su na nivou koji su neophodni da bi jedan organizam funkcionisao.

Od čega će organizam oboljeti zavisi od genetike i načina života, koji zajedno daju dijagnozu

Prevencija je nešto što je prirodno i normalno da se dešava u svakodnevnom životu. Često se dešava da je za prevenciju kasno, stoga postoji mogućnost liječenja. Cilj je da pacijenti koji ne mogu puno da se kreću, pripreme na napor, koji je njima podnošljiv.

Uspomene na sportvježbanje i sve što ste u životu radili, ostaju u motoričkoj kori. One predstavljaju veliku opasnost, jer ako krenete da vježbate kao što ste nekada mogli, može se narušiti kardiovaskularni odnos i doživjeti neprijatnost i veliki incident. Infarkt se upravo dešava kod osoba koje povremeno vježbaju ili ne vježbaju, pa krenu naglo,

U dijabetesu je neohodno kretanje i ne postoji bolest gde pokret nije dobio svoju dimenziju.

Ostavi komentar