Oboljenje najčešće uzrokuje bakterija Helicobacter pylori (H. pylori). Nedavno je ustanovljeno da je ova bakterija uzročnik skoro svih peptičkih čireva, i to 80% želučanih i preko 90% onih na dvanaestopalačnom crijevu.

Međutim ako ste zaraženi bakterijom H. pylori, ne znači da ćete sigurno imati i čir. Najvjerovatnije infekcija zavisi od osobina oboljelog, vrsti H. pylori i ostalim još nepoznatim faktorima. Još uvijek se ne zna točan put prnosa infekcije (hranom, vodom, direktnim kontaktom usta na usta kao npr. ljubljenjem, prljavim rukama itd.). H. pylori slabi zaštitnu moć sluznice želuca i dvanaestopalačnog crijeva što omogućava prodor kiseline kroz sloj ispod nje. Kiselina i bakterija nadražuju ovaj sloj stvarajući čir ili ožiljak. H. pylori može opstati u želučanoj kiselini jer izlučuje enzime koji je neutralizuju. Ovim mehanizmom bakterija probija svoj put do sigurnog područja, tj. do zaštitne sluznice koju dalje probija zahvaljujući svome spiralnom obliku.

SIMPTOMI

Najčešći simptom je bol koja je obično ravnomjerna i tupa. Pojavljuje se i nestaje u razmacima od nekoliko dana do nekoliko nedjelja. Kod čira dvanaestopalačnog crijeva pojavljuje se 2-3 sata nakon jela. Može se javiti usred noći (na prazan želudac), a smiruje se uzimanjem hrane. Ako je ulkus prisutan na želučanom zidu bol se obično pogoršava nakon uzimanja hrane. Ostali simptomi su: gubitak tjelesne težine, slabljenje apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina i povraćanje. Simptomi mogu biti vrlo blagi ili se uopšte ne pojavljivati. Ukoliko osjetite oštru, iznenadnu i konstantnu bol u želucu, odmah se obratite ljekaru. Krvava ili crno obojena stolica, povraćanje krvavog sadržaja ili sadržaja koji ima izgled zrna kave mogu biti znaci ozbiljnog problema, kao npr. perforacije želučane ili zida dvanaestopalačnog crijeva. Krvarenje nastupa ako su kiselina ili čir oštetili krvnu žilu.

PRETRAGE

Radi provjere povezanosti simptoma s čirom sprovodi se rendgenska pretraga jednjaka, želuca i dvanaestopalačnog crijeva te endoskopija. Ispijanjem barijeve kaše, a potom snimanjem dobija se jasna slika ciljanih organa i čira. Endoskopska pretraga vrši se endoskopom koji se sastoji od tanke, osvijetljene cijevi koja na svome kraju ima malu kameru. Pacijent je blago sediran, a ljekar pažljivo uvodi endoskop kroz njegova usta i grlo sve do želuca i dvanaestopalačnog crijeva. Na taj način moguće je posmatrati sluznicu organa, a mogu se načiniti snimci čira  i biopsija (uzimanje komadića tkiva) za mikroskopsku pretragu.

DIJAGNOSTIKOVANJE H. pylori

U slučaju nalaza ulkusa, sprovodi se pretraga na bakteriju H. pylori. Ova pretraga je važna budući da se liječenje čira uzrokovanog H. pylori razlikuje od onoga izazvanog nestroidnim protivupalnim lijekovima. H. pylori se dijagnostikuje iz krvi, daha i tkiva. Krvne pretrage otkrivaju antitijela za bakteriju H. pylori. Krv se uzima iz prsta, u ljekarskoj ordinaciji. Pretraga daha najčešće se sprovodi nakon liječenja, radi provjere uspješnosti terapije, ali i u dijagnostičke svrhe. Zove se urea izdisajni test. U ljekarskoj ordinaciji pacijent ispija rastvor uree koja sadrži posebni ugljenikov atom. H. pylori razgrađuje ureu i oslobađa ugljenik koji krvlju dospijeva u pluća i izdahom se iz njih izbacuje. Točnost ovog testa je 96-98%. Tkivne pretrage (biopsija) provode se na tkivu uzetom za vrijeme endoskopije.

LIJEČENJE

Peptički ulkus uzrokovan bakterijom H. pylori liječi se preparatima koji uništavaju uzročnika, smanjuju kiselost želuca i oblažu želučanu sluznicu zaštitnim slojem. H. pylori se uništava antibioticima, ali s obzirom na kisjelu sredinu u kojoj bakterija živi treba uticati i na smanjenje lučenja kiseline. Na tržištu se nalaze dvije grupe preparata za smanjivane želučane kiselosti: H2-antagonisti (ranitidin, cimetidin, famotidin) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol). Liječenje je kombinovano: antibioticima, blokatorima lučenja kiseline, i lijekovima koji imaju zaštitno djelovanje na sluznicu (protektivi).

Trenutno je najpouzdanija tzv. trostruka terapija s dva antibiotika protiv H. pylori u kombinaciji s lijekom koji blokira lučenje kiseline ili s protektivom (npr. azitromicin + amoksicilin + omeprazol). Njome se ublažuju simptomi ulkusa, ubija njegov uzročnik i u više od 90% slučajeva sprečava ponovna pojava bolesti (recidiv). Provjera učinka lijekova na H. pylori vrši se endoskopskom pretragom ili pretragom daha 4 nedjelje nakon sprovedenog liječenja. Antacidi (Gastal) služe za uklanjanje simptoma oboljenja i kao pomoćna terapija. Međutim trostruka terapija najpouzdaniji je način liječenja peptičnog ulkusa. Ako ulkus nije uzrokovan bakterijom H. pylori (što je mnogo rjeđi slučaj) nije potrebno uzimati antibiotike, već je dovoljno uzimati blokatore lučenja kiseline (antagonisti H2 receptora ili blokatori protonske pumpe).

SPECIJALISTIČKO LIJEČENJE

U slučaju komplikacija (krvarenje, perforacija) obavezno se sprovode endoskopija ili hirurški zahvat.

PROGNOZA

Pravilnim liječenjem ulkusa smanjuje se vjerovatnoća ponovnog javljanja bolesti u gotovo 90% slučajeva. Važno je da se bolesnik pridržava uputstava ljekara i bude uporan u sprovođenju liječenja.

PREVENCIJA

Ne zna se pouzdano na koji način se H. pylori širi, što otežava prevenciju oboljenja. Nakon nužde i prije jela obavezno je pranje ruku. Istraživači rade na vakcini protiv infekcije. Ako je ulkus nastao uzimanjem nesteroidnih protivupalnih lijekova kao što je npr. acetilsalicilna kiselina, ubuduće treba uzimati lijekove iz ove grupe vrlo oprezno ili se savjetovati s ljekarom za djelotvornu zamjenu.

Related Post

Ostavi komentar