Infekcije mokraćnog sistema spadaju u česte bakterijske infekcije, odmah iza respiratornih infekcija. Možemo ih naći u osoba oba spola i u svim grupama. Žene u generativnoj dobi 10 puta češće obolijevaju od muškaraca. Najveći broj urinarnih infekcija se javlja kod zdravih žena.

Što je to?

Cistitis je najčešće bakterijska infekcija mokraćnog mjehura. Cistitis počinje naglo, a uključuje dizuriju (bolno mokrenje), učestalo mokrenje malih količina mokraće (polakisuriju), urgenciju mokrenja (neodgodivu potrebu za mokrenjem) i ponekad bolove iznad pubične kosti.

Opis bolesti

Cistitis nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (mokraćna cijev ili uretra i bešika) inficira bakterijama, uz posljedičnu upalu. Preko 90% slučajeva cistitisa uzrokovano je Escherichiom coli. Bakterije koje dospiju u bešiku obično se uklanjaju tokom mokrenja. Međutim, ako bakterije ostanu u bešici, lako i brzo se razmnožavaju što dovodi do infekcije. Cistitis je česta bolest, od 100 osoba 2 će oboljeti. Najčešći je kod polno aktivnih žena u dobi od 20 do 50 godina, ali se može pojaviti i kod polno neaktivnih ili djevojčica. Žene su sklonije razvoju cistitisa zbog svoje kraće uretre (bakterije ne moraju daleko putovati do bešike) i zbog relativno kratkog razmaka između otvora uretre i anusa. Cistitis je rijedak kod muškaraca s anatomski normalnim urinarnim traktom. Kod starijih osoba rizik od razvoja cistitisa je velik, s učestalošću od čak 33 na 100 osoba.

Ko obolijeva (faktori rizika)?.

Faktori rizika za cistitis su začepljenje bešike ili uretre s posljedičnim zastojem urina, umetanje instrumenata u mokraćni trakt (kao što je kateterizacija ili cistoskopija), trudnoća i šećerna bolest. Kod žena, spolni odnos obično prethodi nekomplikovanom cistitisu. Kod starije populacije je povećan rizik od razvoja cistitisa zbog nepotpunog pražnjenja bešike povezanog sa stanjima kao što su benigna hiperplazija prostate (BPH), prostatitis i suženja uretre. Takođe, povećan rizik od razvoja cistitisa postoji kod osoba koje ne unose dovoljno tečnosti, ne kontrolišu stolicu i urin (inkontinencija) kod slabije pokretnih, nepokretnih ili smještenih u staračkom domu.

Simptomi

Učestalo mokrenje, peckanje pri mokrenju te neodgodiva potreba za mokrenjem jedni su od najčešćih simptoma.
Početak bolesti je obično nagli. Cistitis u pravilu izaziva slijedeće simptome:

  • učestalo mokrenje (polakisurija)
  • pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju
  • bolno mokrenje (disurija)
  • neodgodivu potrebu za mokrenjem (urgentnost)
  • potrebu za mokrenjem noću (nikturija)
  • promijenjenu boja mokraće (zamućenu mokraću)
  • ponekad krv u mokraći (hematuriju)
  • neugodan ili jak miris mokraće
  • pritisak u maloj karlici i bol nisko u leđima

Ostali simptomi koji mogu biti povezani s ovom bolešću:

  • bolni polni odnosi
  • bol u penisu
  • bolovi u slabinama
  • umor
  • povišena temperatura
  • groznica
  • povraćanje
  • mentalne promjene ili smetenost

Kod starijih osoba mentalne promjene ili smetenost često su jedini znakovi moguće infekcije urinarnog trakta.

Koje pretrage može da uradi ljekar?

Uzorak se uzima nakon što bolesnik tri sata nije mokrio, najbolje prvi jutarnji urin. Najčešće se koristi metoda čistog srednjeg mlaza.

Ljekar će zatražiti nalaz urina. Uzorak se uzima nakon što bolesnik tri sata nije mokrio, najbolje prvi jutarnji urin. Najčešće se koristi metoda čistog srednjeg mlaza. Nakon pranja penisa treba uzeti srednji mlaz mokraće. Rjeđe se uzorak uzima urinarnim kateterom ili punkcijom iznad stidne kosti.

  • Analizom urina se obično otkriju bijela krvna zrnca (leukociti) ili crvena krvna zrnca (eritrociti)
  • Ponekad je potrebno uraditi urinokulturu kako bi se odredila vrsta bakterije u urinu i propisao odgovarajući antibiotik za liječenje

Liječenje

Blagi slučajevi akutnog cistitisa mogu nestati spontano bez liječenja. Međutim, zbog opasnosti od širenja infekcije na bubrege (komplikovana urinarna infekcija), obično se preporučuje liječenje. Takođe, zbog visoke smrtnosti u starijoj populaciji, preporučuje se brzo započinjanje liječenja. U liječenju bakterijskog cistitisa koriste se slijedeći antibiotici:

  • trimetoprim-sulfametoksazol (ili kotrimoksazol)
  • nitrofurantoin
  • amoksicilin (sam ili u kombinaciji s klavulanskom kiselinom)
  • cefalosporini
  • fluorokinoloni

Držite se slijedećih preporuka:

  • Uzimajte lijek prema uputstvu ljekara
  • Uzimajte lijek dok ga ne potrošite u cijelosti, čak i ako se osjećate dobro nakon nekoliko dana
  • Pijte mnogo tečnosti kao što je voda, sok od jabuke, sok od brusnice, ili osvježavajuća pića bez kofeina
  • Popijte najmanje 8 velikih čaša (2 decilitra) tečnosti dnevno
  • Mokrite kad god osjećate potrebu ili barem svaka 4 sata
  • Nastojite potpuno da ispraznite bešiku prilikom mokrenja
  • Ako imate jake bolove u leđima, visoku temperaturu, povraćate ili imate i dalje smetnje nakon 10 dana, ponovo se obratite ljekaru
  • Nemojte piti ALKOHOL (pivo, vino, žestoka pića) dok uzimate lijekove za infekciju bešike

Hronični cistitis ili cistitis koji se stalno ponavlja treba temelno liječiti zbog mogućnosti infekcije bubrega (pijelonefritis). Možda će biti potrebno primjenjivati antibiotike duže vrijeme (čak 6 mjeseci do 2 godine). Lijekovi koji zakisjeljuju mokraću, kao što je askorbinska kiselina (vitamin C) mogu smanjiti koncentraciju bakterija u mokraći.

Kontrola

Kontrola može uključivati urinokulturu kako bi se potvrdilo da bakterije više nisu prisutne u bešici.

Prognoza

Cistitis je neugodan, ali obično dobro odgovara na liječenje.

Komplikacije

  • hronična ili učestala infekcija urinarnog trakta
  • komplikovana infekcija urinarnog trakta
  • pijelonefritis

Kada se treba obratiti ljekaru

Obratite se ljekaru ako su prisutni simptomi koji upućuju na cistitis, ako se simptomi pogoršaju ili se pojave novi simptomi, posebno povišena temperatura, bolovi u leđima ili slabinama ili povraćanje.

Prevencija

Preventivne mjere mogu smanjiti simptome i spriječiti vraćanje infekcije. Održavanje genitalnog područja čistim i brisanje od naprijed prema nazad može smanjiti mogućnosti prenosa bakterije Escherichie coli iz rektalnog područja na uretru. Mokrenje odmah nakon polnog odnosa može pomoći u uklanjanju bakterija koje su mogle biti unesene tokom odnosa. Uzdržavanje od mokrenja duže vrijeme može omogućiti bakterijama da se razmnože, dakle često mokrenje može smanjiti rizik od cistitisa kod osoba koje su sklone infekcijama urinarnog trakta. Povezani poremećaji uključuju:

  • pijelonefritis
  • akutni uretralni sindrom (može biti uzrokovan Chlamydiom trachomatis)

Related Post

Ostavi komentar