Operacija lumbalne diskus hernije jedna je od najčešćih u neurohirurgiji i odavno se smatra rutinskom. Ipak, pošto se radi o operaciji kičme, pacijenti često imaju veliki strah, te izbjegavaju intervenciju i sami sebi narušavaju kvalitet života.

Diskus hernija (lumbalna diskus hernija) je pomjeranje diskusa iz međupršljenskog prostora u slabinskom dijelu kičme, pri čemu dolazi do uklještenja nervnog korijena i bola u nozi.

Na osnovu dugogodišnjeg iskustva u radu sa pacijentima, mogu izdovjiti pet najčešćih pitanja koja pacijenti postavljaju kada im se predoči mogućnost operativnog lečenja diskus hernije.

1. Moram li da se operišem?

Diskus hernija se liječi konzervativno ili hirurški. Najčešće se počinje sa konzervativnim (lijekovi protiv bolova, fizikalna terapija), a hirurškom liječenju se pristupa u slučajevima kada konzervativno ne pruži zadovoljavajući efekat. U većini slučajeva, operacija je nepotrebna, jer se bolovi smanjuju ili prolaze primjenom lijekova i fizikalnih procedura.

Međutim, odluka o operaciji diskus hernije se donosi na osnovu kliničkog stanja, tj. na osnovu tegoba koje pacijent osjeća. Što su tegobe izraženije i dugotrajnije, odnosno što više remete normalan svakodnevni život, veća je i potreba za operacijom.

Dakle, izraženost nalaza (“veličina” diskus hernije) na magnetnoj rezonanci, nije mjerilo na osnovu kojeg se postavlja indikacija za operaciju. Postoje slučajevi gdje velika diskus hernija na magnetnoj rezonanci daje minimalne, a mala veoma izražene tegobe.

Preciznije, osnovne indikacije (najvažniji razlozi) za operaciju dikus hernije su:

  • Sindrom kaude ekvine (pritisak na snop živaca praćen bolovima u obijema nogamaporemećajem mokrenja, stolice i potencije kod muškaraca)
  • Napredujući neurološki deficit (slabljenje stopala)
  • Dugotrajni nepodnošljivi bol (stalni, jaki bol u periodu ne kraćem od mjesec dana, koji remeti san i ne pokazuje tendenciju smirivanja)

Sindrom kaude ekvine i slabost stopala se rijetko viđaju, tako da se odluka o operaciji najčešće donosi u odnosu na intenzitet i trajanje bola. Pacijenti uglavnom sami donose odluku shodno svom karakteru, temperamentu, obrazovanju, radnim obavezama i slično. Pojedinci insisistiraju na operaciji već nekoliko dana nakon početka bola, dok ima i onih koji se godinama muče, ne prihvatajući operativno lečenje.

2. Postoji li opasnost da ostanem oduzet/a?

Znajući da se operacija radi na kičmi, ovo je jedno od češćih i “najtežih” pitanja. Na osnovu svog iskustva, mogu slobodno da kažem da je u našem narodu strah od oduzetosti (nepokretnosti) često veći nego čak i strah od smrti. Odgovor na ovo pitanje ipak je umirujući: Nema nikakve opasnosti da se posle operacije lumbalne dikus hernije ostane oduzet!

Zanemarivši činjenicu da se radi o rutinskoj operaciji, oduzetost je nemoguća i u anatomskom pogledu. Operacija (oslobađanje kičmenog nervnog korijena) se radi u donjim djelovima slabinske kičme, gdje nema kičmene moždine (pošto se ona završava na višem nivou). Jednostavno, povreda moždine, koja bi mogla dovesti do oduzetosti, teoretski je nemoguća.

S druge strane, određeni rizik postoji prilikom operacija vratne (cervikalne) diskus hernije. No, i operacija vratne diskus hernije danas je rutinska, sa visokim procentom uspješnosti i minimalnim rizikom od operativnih komplikacija.

3. Da li se ova operacija radi laserom?

Među pacijentima postoje predrasude o laseru kao metodi bezbolne i neinvazivne operacije diskus hernije, pa se takvim zahtjevom često obraćaju ljekaru. Generalno gledano, u subkulturi na ovim prostorima postoji uvjerenje da je “ono što se uradi laserom” samo po sebi kvalitetno, precizno, sigurno, bezbolno, bez reza i slično. No, Diskus hernija se ne operiše laserom! Treba znati da je laser “hirurški instrument” koji se upotrebljava samo za određenu, specifičnu hiruršku patologiju.

Sporadično se laserom rade neke minimalno invazivne, tzv. perkutane procedure, ali se one ne mogu primijeniti kod svih dikus hernija, već samo u rijetkim, specifičnim situacijama. U stručnom časopisu “Acta neurochirurgica“ iz maja 2011. godine, analizom devet komparativnih studija dokazano je da perkutane metode nemaju nikakvu prednost u odnosu na takozvanu “otvorenu operaciju”.

Zlatni standard u hirurškom tretmanu diskus hernije je mikrohirurška discektomija. Pravi se rez na koži dužine do 3 cm i, uz minimalnu invaziju i mikroskopsku kontrolu, identifikuje se i odstranjuje diskus hernija. Radi se o rutinskoj operaciji koja traje oko sat vremena, podrazumijeva brzu mobilizaciju i boravak u bolnici ne duži od tri dana.

4. Šta se stavlja umjesto izvađenog diskusa?

Uglavnom se ne stavlja ništa. Diskus ima ulogu šok absobera (amortuzije mikrotraume kojima je kičmeni stub izložen u toku života). Zdrav diskus se rijetko kada pomjera iz svog ležišta. Diskus hernija nastaje kod prethodno izmenjenog – degenerisanog diskusa, koji koji je samim procesom degeneracije već izgubio svoju zaštitnu ulogu.

5. Da li ću posle operacije moći da radim?

Adekvatno motivisani pacijenti, uz dobro postavljenu indikaciju za operaciju, brzo se vraćaju svom poslu, uključujući i zanimanja koja podrazumijevaju fizički rad, profesionalno bavljenje sportom i sl.

U Klinici za neurohirurgiju VMA, pacijentima rutinski predlažemo bolovanje u trajanju od dva mjeseca, od čega tri nedjelje provede na fizikalnoj terapiji. Zavisno od stanja i (posebno) motivacije, pojedini pacijenti se i pre isteka ovog vremena vraćaju u “puni režim” svakodnevnog života.

Prof. dr sc. med.Branislav Antić, neurohirurg

Related Post

Ostavi komentar