„Roditelji koji, prvenstveno, uvažavaju jedno drugo, koji svojoj djeci pričaju bajke, koji boje slikovnice i šetaju sa svojom djecom, neće imati frustrirano dijete“, kaže za Portal Analitika doktorica na specijalizaciji za pedijatriju Instituta za bolesti djece, Dragana Peković.

Doktorica Peković nam je kazala i nešto više o novim uputstvima za roditelje, koje je objavilo Američko udruženje pedijatara.

„Imam utisak da roditelji ne žele biti beskorisni i da usljed velike želje da pomognu svom djetetu, ne shvataju da je za zdravlje njihove djece, u nekim situacijama, najbolje ne davati ništa. Povišena tjelesna temperatura pokazuje da se djetetov organizam bori protiv infekcije, tj. da imuni sistem funkcioniše”, naglašava Peković.

Ona nam je pričala i o obaveznoj vakcinaciji, jačanju imuniteta djece, povećanoj agresivnosti kod mladih, ali i o svojim poslovnim planovima, te izazovima sa kojima se svakodnevno susreće.

ANALITIKA: Američko udruženje pedijatara objavilo je nova uputstva za roditelje, kojima se preporučuje izbjegavanje česte upotrebe ljekova za obaranje povišene temperature kod djece. Stručnjaci navode da je povišena temperatura, iako je roditelji često smatraju opasnom, zapravo pozitivan znak da se tijelo bori s infekcijom. Da li djelujete prema ovim uputstvima i možete li nam reći nešto više o tome?

PEKOVIĆ: Povišena tjelesna temperatura kod djeteta je uvijek stres za roditelja, pa roditelji u toj situaciji nijesu objektivni. Imam utisak da ne žele biti beskorisni i da usljed velike želje da pomognu svom djetetu, ne shvataju da je za zdravlje njihove djece, u nekim situacijama, najbolje ne davati ništa. Povišena tjelesna temperatura pokazuje da se djetetov organizam bori protiv infekcije, tj. da imuni sistem funkcioniše. Povišena tjelesna temperatura smanjuje rast bakterija i virusa, a ubrzava proliferaciju ćelija imunog sistema koje brane dječiji organizam od komplikacija.

Upravo to je pokušalo da objasni Američko udruženje pedijatara. Tjelesnu temperaturu do 38.5 C ne treba obarati sirupima. Dovoljno je da takvo dijete ne boravi u pregrijanoj prostoriji, da je lagano i komotno obučeno, i da se često poji toplim ili mlakim napitcima. Ovo pravilo ne važi kada dijete ima komorbiditete i ranija oboljenja koja zahtijevaju primjenu antipiretika, a kada je roditelj obično obučen od strane pedijatra kako da postupa.

ANALITIKA: Da li su to jedine promjene u odnosu na ranije liječenje djece? Koji su najznačajniji noviteti u uputstvu?

PEKOVIĆ: U novim preporukama kao osnova stoji studija koja je pokazala da se samo trajanje bolesti ne razlikuje između febrilne djece koja su koristila antipiretike i one grupe koja nijesu koristila. Takođe, dijete koje spava a ima povišenu tjelesnu temperaturu ne treba buditi, jer je kontinuiran san i odmor mnogo bolji za brži oporavak djeteta nego antipiretik. Akcenat je na to da roditelj treba da bude posmatrač, u smislu primjećivanja temperature kada dijete klone ili dehidrira, a povišenu temperaturu koju djeca dobro podnose – npr. igraju se, imaju dobar apetit – ne treba obarati. Prema njihovim smjernicama, čak se i djetetu koje ima temperaturu 39 C, a ponašanje mu ne odstupa od normale, ne mora davati lijek za obaranje temperature.

Međutim i tu ima izuzetaka, a to su djeca koja boluju od hroničnih oboljenja, imunoloških ili malignih bolesti, mališani koji su ranije imali febrilne konvulzije, djeca sa znacima dehidratacije i bebe mlađe od tri mjeseca, kod kojih se temperatura obara i na 38 C. Lijek izbora je i dalje paracetamol, mada se može upotrebljavati i brufen (roditeljima se ne preporučuje kombinovanje ova dva lijeka). Lijek se daje kada se temperatura cijelog tijela ujednači. Kada se radi o visokoj temperaturi (39,5 – 40 C) najbolje je 20 minuta nakon davanja lijeka za obaranje temperature istuširati dijete mlakom vodom u trajanju od najmanje  pet minuta.

ANALITIKA: Koja su najčešća oboljenja kod djece predškolskog i školskog uzrasta?

PEKOVIĆ: Najčešče infekcije su – akutne crijevne infekcije, infekcije gornjih disajnih puteva, bronhitisi i urinarne infekcije. Kod djece predškolskog uzrasta treba pomenuti i virusne osipne groznice. U najranijem školskom uzrastu često može da se izoluje mikoplazma pneumonije. Infekcija ovim izazivačem koji je čest posjetilac školskog kolektiva može da izazove povišenje tjelesne temperature i vrlo dugotrajan kašalj. Liječi se određenom grupom antibiotika.

ANALITIKA: Klima se ovih dana drastično mijenja, temperatura se vrtoglavo smanjuje, što  uzrokuje da je sve više građana – među kojima su i djeca – pehlađeno. Kako sistemski jačati imunitet djece?

PEKOVIĆ: Kako dijete raste – tako raste i njegov imunitet. Ukoliko je u pitanju beba koju majka doji, ne postoji bolje oružje protiv infekcija nego što je majčino mlijeko. Takođe, djeca treba da imaju dobar nivo gvožđa u krvi, kilažu adekvatnu uzrastu, kvalitetan san i redovnu fizičku aktivnost kako im imunitet ne bi bio poražen u borbi sa infektima.

Danas farmaceutska industrija nudi razne sirupe, vitamine i napitke za imunitet koji ni mi u sferi pedijatrije ne možemo da ispratimo. Zato poručujemo roditeljima da ovakve preparate selektivno koriste.

A odgovore na Vaše pitanje svi smo još kao osnovci pročitali u knjigama iz prirode i društva: djetetu treba usaditi dobre navike, treba izbjegavati davanje gaziranih pića, industrijske hrane, „junk food-a“ i rafinisanih šećera. Boravak u prirodi, druženje i zdrava porodična sredina su jednako bitni za pravilan razvoj djece.

ANALITIKA: Nedavno je obilježen Međunarodni dan djeteta, a kada pričamo o pravima djeteta jedno od njih je i pravo na zdravstvenu brigu, što podrazumijeva i vakcinaciju. S druge strane, svjedoci smo da je posljednjih godina pojačano djelovanje lobija protiv vakcina. Kako to komentarišete: da li je pravo svakog roditelja da odluči hoće li svoje dijete vakcinisati?

PEKOVIĆ: Dijete treba da bude zdravo i zaštićeno, a za neke bolesti jedina zaštita je vakcina. Vakcina je bila i biće epohalni pronalazak. Prisjetimo se samo šta se desilo nedavno u zemljama okruženja. Prema izvještaju Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, obuhvat MMRvakcinom u jednoj od zemalja okruženja 2013. godine bio je 92 odsto, u 2014. godini 89 odsto, dok je u 2015. taj procenat pao na samo 83 odsto, a isti trend se nastavio i u 2016. i 2017.godini. Ukoliko se obuhvat djece vakcinacijom smanji ispod 95 odsto, narušava se kolektivni imunitet i isti scenario može da se ponovi i kod nas. Mislim da ta priča oko povezanosti s autizmom jačanjem svijesti ljudi polako jenjava, ali, eto, da napomenem da je uzrast kada se najčešće otkrije autizam često uzrast djeteta koji dobije MMR vakcinu, pa ljudi usljed neupućenosti i straha povezuju ovu nesrećnu okolnost.

ANALITIKA: Traženje dijagnoze za bolest na internetu je postalo svakodnevnica, a može biti jako opasno. Kako gledate na ovu naviku modernog doba?

PEKOVIĆ: Moderno doba sa sobom je donijelo „moderne“ bolesti. Takva navika roditelje samo dodatno uznemiri, a ponekad naruši kvalitet naše komunikacije s njima. Ukucavanjem nekih tegoba – npr. povišena tjelesna temperatura u Gugl pretraživaču – neće se otvoriti nijedan medicinski priznati sajt. Sajtovi koji nama, ljekarima pomažu u edukaciji traže posebnu šifru i registraciju za pristup njihovim informacijama. Internet roditelje, što se tiče sfere medicine, može samo bespotrebno uznemiriti.

ANALITIKA: Šta je razlog pojačane agresivnosti i huliganstva kod mladih?

PEKOVIĆ: Pojačana agresivnost i huliganstvo kod mladih je problem današnjice. Brz tempo života, nedostatak komunikacije, paralelan virtuelni život, ambiciozni roditelji, nezdrava porodična atmosfera, konzumiranje alkohola, teškoće uklapanja u pojedine socijalne grupice… su pritisci koji opterećuju omladinu. Primarna socijalizacija djeteta se dešava u porodici – dakle on uči da se ponaša od svojih roditelja. Time je dosta toga objašnjeno.

Roditelji koji, prvenstveno, uvažavaju jedno drugo, koji svojoj djeci pričaju bajke, koji boje slikovnice i šetaju sa svojom djecom neće imati frustrirano dijete. Dijete koje je voljeno i kome je posvećeno kvalitetno vrijeme neće izrasti u huligana.

Na to se nadovezuje sekundarna socijalizacija koja se odvija u vrtićima i školama, gdje djeca pokušavajući da se prilagode postaju napeta. Tu roditelji i učitelji imaju važnu ulogu da dijete osnaže u komunikaciji, ispoljavanju mišljenja i emocije na pravi način. Samopouzdanje djeteta je zbir ljubavi, motivacije i pohvala koje smo mu pružili, a kao takvo neće dozvoliti da neko s lošim navikama naruši njegov sistem vrijednosti.

ANALITIKA: Nedavno smo čuli ocjene pojedinih ljekara da je veliki problem bolnica to što se ne ulažu dovoljna sredstva za nabavku opreme i usavršavanje kadra, a na specijalizaciju odlazi manji broj ljekara nego ranije. Da li je to problem našeg zdravstva?

PEKOVIĆ: Na bih se složila s tom konstatacijom. Dobar zdrastveni sistem je rezultat tri faktora: kadra, prostora i opreme. Što se tiče specijalizacija, došlo je do dobrih promjena u toj sferi jer se sada specijalizacija može dobiti odmah po završetku Medicinskog fakulteta. To nas još kao mlade usmjerava prema granama medicine kojim želimo da se bavimo. Posljednje dvije godine u KCCG je primljeno dosta ljekara na specijalizaciji iz raznih oblasti, samo što naša edukacija traje duže pa će se „podmlađivanje“ kadra primjetiti tek za dvije do tri godine.

Naravno, treba uzeti u obzir i činjenicu iskustvenog sazrijevanja kolega, jer položen specijalistički ispit ne znači automatski završetak edukacije i spremnost za suočavanje s najtežim pacijentima.

Institut za bolesti djece je po broju ljekara na specijalizaciji jedna od vodećih ustanova u zdrastvenom sistemu. Konkretno, za tri mjeseca će specijalistički ispit iz pedijatrije položiti pet kolega, a u toku 2019/2020. još 16. Priznaćete da to nije mali broj i da je to pravi put kadrovskog osnaživanja. Moj utisak je da menadžment zaista veliku energiju ulaže u edukaciju i osjećaj da je zadovoljan ljekar najbolja osnova za dobar zdrastveni sistem. Što se tiče opreme, napomenuću i nabavku novog aparata za magnetnu rezonancu prije 12 mjeseci.

Naravno, uvijek može bolje i više. Samo zdrava djeca su garant zdravog društva.

ANALITIKA: Veliki broj ljekara i medicinskih sestara napustio je Crnu Goru. Jeste li razmišljali o odlasku vani, s obzirom na situaciju u crnogorskom zdravstvu?

PEKOVIĆ: Vječito pitanje, ali trenutno ne razmišljam o tome. Ljubav me pokreće u svim sferama života – pa tako i u poslu – i jubav prema svojoj državi i patriotizam je nešto što se ne kupuje novcem. Volim pedijatriju i srećna sam što sam postala dio kolektiva Instituta za bolesti djece.

Pedijatrija je široka oblast, pregledi djeteta su specifični, uzrasno različiti, za uzimanje anamnestičkih podataka od roditelja treba posjedovati dosta vještina koje najbolje možete razviti u svojoj sredini. Rođenjem dobijate i jedan „kod“ koji vam trasira put, a čini mi se da je najlakše otići.

Transfer „živjeti i raditi” podrazumijeva sijaset drugih okolnosti. Naravno da je nemoguće izbjeći želju za stručnim izazovima, ali trenutno planiram da po završetku specijalizacije nastavim da liječim i unaprjeđujem  zdravlje djece u našoj državi. Mislim da se treba dokazati u svojoj sredini, unaprijediti stručni nivo u matičnoj ustanovi, a nakon toga razmišljati o izazovima. Poštujem odluke kolega koje su napustile našu državu, ali iz kontakta s njima postaje vam jasno da to nisu jednostavne stvari i da vas na tom putu čeka dosta pošteškoća.

Izvor: Portal Analitika

Ostavi komentar