Još u 17. vijeku postojala je prksa da lekari pomoću mirisa pokušavaju da ustanove stanje pacijenta. Oni su pokušavali da ustanove povezanost između mirisa pojedinih tjelesnih sekreta, urina, zadaha… i raznih bolesti, kao što je na primjer dijabetes.

Neke bolesti zaista imaju svoj poseban, karakterističan miris, baš kao što i svaka osoba ima svoj vlastiti miris tijela. Naučnici danas pokušavaju da dekodiraju i sortiraju hemijske sastave tih mirisa kako bi dobili kompletnu mapu tačno određenih bolesti i njihovih pripadajućih mirisa.

Današnja istraživanja mogu identifikovati samo nekoliko mirisa koji se direktno odnose na neke bolesti.

Tu spada miris pečenog hljeba koji se povezuje s tifusnom groznicom, miris sirove ribe s bolestima jetre, miris mesare sa žutom groznicom, miris ustajalog piva s infekcijom limfnih čvorova.

Imunološki sistem, kada je posebno aktiviran u stanjima odbrane, takođe proizvodi određene mirise. To je vezano s povećanom ili izmijenjenom sekrecijom metaboličkih proizvoda koji nastaju u stanju kada se imunitet bori s uljezom unutar tijela.

I povećan nivo hormona u krvi može izazvati poseban miris tijela. Ovo se posebno odnosi na stanja stresa kada dolazi po povećanja nivoa kortizola i adrenalina u krvi. U tom slučaju se pojačava znojenje iz specifičnih apokrinih žlijezda, što privlači bakterije. Zato je miris “stresnog” znoja jači i specifičniji nego miris klasičnog znoja. Takav intenzivan miris može se lako osjetiti jer izaziva tjelesnu reakciju kod ljudi.

Na istom principu djeluju i specifični mirisi određenih bolesti.

Već neko vrijeme psi pomažu ljudima da identifikuju i pronađu određene bolesti u tijelu. Ponekad je njihov njuh odlučujući u otkrivanju i prevenciji iznenadnih napada, čak i mnog prije nego što osoba osjeti nadolazeće simptome. Ovo se posebno odnosi na razne dijabetičke napadaje gdje su se psi dokazali kao izvanredni dijagnostičari i čuvari svojih vlasnika.

Štaviše, određena istraživanja su pokazala kako pseći supernjuh ima veliku šansu za otkrivanjem karcinoma bešike, prostate, dojke i pluća. Neke brojke govore čak i o tome da je tačnost otkrivanja takvih stanja čak 90 odsto.

Pseći njuh, koji ima 50 puta više mirisnih receptora nego ljudski, pokazuje se odličnim medicinskim i dijagnostičkim pomagačem, čak i bez posebne obuke. Posebnost pasa ogleda se i u upozoravanju na razne bolesti kod djece ili starijih koji nisu u stanju sami da ustanove simptome i potraže pomoć. Psi tako, njušeći “miris bolesti” lajanjem skreću pažnju opasnost.

Zato se danas ulažu veliki napori u to da se psi istreniraju da lakše otkriju neke maligne bolesti.  Kancerogene ćelije u svom razvoju ispuštaju specifične hemijske spojeve (benzenske i alkanske derivate) koji kolaju tijelom, a nisu sastavni dio zdravog tkiva.  Ti spojevi imaju svoj određen miris i moguće ga je detektovati, a to bi dalje značilo da se pomoću tih mirisa odrediti tip i stadijum bolesti prije nego se rasplamsa u telu, piše “Alternativa za vas“.

Kako istraživanja sa psima ne daju uvjek stopostotne i pouzdane rezultate, moderna medicina se okreće i tehničkim alatima koji bi, pomoću principa psećeg njuha, mogli tačno i precizno odrediti tip bolesti samo na temelju “njušenja” pacijenta.

Riječ je o električnom nosu koji se već koristi u oblasti specijalne policije za otkrivanje eksplozivnih naprava, a sada bi se taj alat dodatno unaprijedio za otkrivanje specifičnih hemijskih procesa u ljudskom tijelu.

Dovoljno bi bilo samo ispitati miris iz daha, stolice ili urina da bi se dobila kompletna slika i tip bolesti.

Related Post

Ostavi komentar