Fond za zdravstveno osiguranje uputio je u ponedjeljak Ministarstvu finansija incijativu za promjenu načina nabavke ljekova sa prijedlogom da ih treba obezbjeđivati u skladu s propisima o obaveznom zdravstvenom osiguranju, a ne kao do sada, putem tendera.

Kako je za Pobjedu kazao direktor Fonda Sead Čirgić, taj model nabavke podrazumijeva upućivanje javnog poziva koji bi trajao 15 dana, i na koji bi imali mogućnost da se jave svi zainteresovani za dostavljanje ponuda po istim uslovima i po unaprijed utvrđenim cijenama.

Na taj način, prema njegovim riječima, izbjegle bi se duge procedure, žalbe, kao i monopol veledrogerija i posredno uticanje na cijenu ljekova, ali i napravile uštede u budžetu.

I pored toga što država izdvaja znatna sredstva za obezbjeđivanje ljekova za potrebe javnog zdravstenog sistema, suočeni smo sa kontinuiranim problemima u snabdijevanju ljekovima, kako zbog čestih nestašica, tako sa situacijom da osiguranici ne dobiju sve ljekove sa liste”, naveo je Čirgić, između ostalog, u inicijativi.

Pobjedi je kazao da sada imamo situaciju da za oko 80 ljekova nema ponuda na tenderu ili su ponuđene cijene iznad procijenjenih vrijednosti. Među njima su i citostatici.

U takvim slučajevima, Zakon o javnim nabavkama kaže da se taj tender poništava, onda se ide u novi krug nabavki i to traje. Najkraća procedura, shodno javnim nabavkama, u idealnim uslovima kada nema žalbi traje 30 dana, nakon toga slijedi potpisivanje ugovora, za što treba još najmanje mjesec, što znači da se do neophodnog lijeka može doći najranije za dva mjeseca”, objašnjava Čirgić i ističe da se po Zakonu o javnim nabavkama ne omogućavaju hitne nabavke, u slučaju ugroženosti zdravlja i života pacijenta.

On je naveo primjer kada se u decembru prošle godine pojavila potreba za ugradnjom mehaničke pumpe za potporu rada srca za dva pacijenta u Kliničkom centru.

Trebalo ih je obezbijediti u roku od dva do tri dana. S obzirom na to da nije postojala zakonska mogućnost za realizaciju ove nabavke, problem je riješen tako što su pacijenti upućeni na liječenje van Crne Gore”, naveo je prvi čovjek Fonda, naglasivši da je ovo samo jedan od problema koji je uočen u dosadašnjem načinu nabavke ljekova.

Sve to, prema mišljenju Čirgića, bilo bi riješeno javnim pozivom koji bi raspisao Fond i kojim bi se, tvrdi on, obezbijedila redovna snabdjevenost, a samim tim i racionalizacija potrošnje.

Ugovorom bi u osnovi bile sve apoteke koje bi pružale sve one ljekove sa osnovne liste. Osiguranici bi, takođe, imali više mogućnosti da dođu do takozvanih originala ističe Čirgić.

Referentne cijene

Na pitanje, na koji način će se utvrđivati cijena, Čirgić objašnjava da na osnovu Vladine uredbe o kriterijumima o maksimalnoj cijeni ljekova, postoji osnovna pretpostavka da se ide u utvrđivanje referentnih cijena.

Po njima bi, ističe, nabavljali ljekove za osiguranike i javne zdravstvene ustanove.

To znači da Fond ne mora, ali može da utvrđuje referentnu cijenu. Sa druge strane, taj dio Vlada može da povjeri Agenciji za ljekove i medicinska sredstva. Te cijene, u svakom slučaju, niže su od maksimalnih koje označavaju gornji limit po kojima se cijene mogu prometovati u Crnoj Gori. Referentne označavaju one cijene po kojima Fond plaća lijek. Bitno je reći da se referentnim cijenama izjednačava status Montefarma i privatnih apoteka, a samim tim mogu da ponude ljekove po istim cijenama”, objasnio je Čirgić, naglasivši da bi unaprijed utvrđene cijene obezbijedile finansijsku održivost budžeta.

Nabavku ljekova za potrebe izdavanja na recept građanima i za potrebe javnih zdravstvenih ustanova od 1991. obavlja apotekarska ustanova „Montefarm“, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, na osnovu plana godišnjih potreba za ljekovima i medicinskim sredstvima i saglasnosti za obezbjeđivanjem finansijskih sredstava koje sačinjava Ministarstvo zdravlja.

Zbog monopola veće cijene

Čirgić u inicijativi objašnjava da je zbog monopola koji je prisutan prilikom nabavke ljekova putem tendera došlo do povećanja cijena medikamenata koji su u prometu veoma zastupljeni.

Na tenderu se veliki broj ljekova nudi od strane jednog ponuđača, pa se na taj način posredno utiče na cijenu. Tako su, na primjer, od 2014. do 2016. za 46 odsto poskupile bromakriptin tablete (30*2.5 mg) sa 2,01 na 2,94 eura, lendacin lio (boč.10*1000 mg.) sa 9,49 na 13,21 eura, zatim lemod solu prašak za injekcije (15*40 mg) sa 13,67 na 21,19 eura. Povidon jod (14*200 mg) skuplji je čak 97 odsto, odnosno sa 1,13 poskupio je na 2,23 eura”, navodi se u inicijativi.

Dobar primjer medicinsko-tehnička pomagala

U inicijativi Fonda, između ostalog, podsjeća se da se po Zakonu o zdravstvenom osiguranju nabavljaju medicinsko-tehnička pomagala, koja se osiguranicima obezbjeđuju od ugovornih isporučilaca koji su izabrani na osnovu upućenog javnog poziva Fonda, na osnovu utvrđene liste medicinskotehničkih pomagala i po cijenama koje je utvrdio Fond u skladu sa zakonskim ovlašćenjima.

Lista medicinsko-tehničkih pomagala sadrži više od 500 pomagala koje isporučuju različiti isporučioci pomagala kako iz zdravstvene mreže, tako i van nje.

Ovaj način je doprinio kontinuiranom i blagovremenom snabdijevanju osiguranih lica pomagalima, većoj dostupnosti, mogućnost izbora između više isporučilaca, a sa druge strane uključen je mnogo veći broj dobavljača koji su ponudili isporuku po cijenama i pod uslovima koje je utvrdio Fond”, kaže se u inicijativi.

Ostavi komentar