Simptomi autizma kod djece u mnogim slučajevima otkriju se veoma kasno, a veliki problem u ranom dijagnostikovanju ovog poremećaja je nedostatak stručnjaka iz ove oblasti i centara za pružanje što ranije pomoći.

Na ovaj problem upozoreno je i na simpozijumu o autizmu u Nišu, koji je organizovao UNICEF. Stručnjaci su ukazali da bi kvalitet života djece sa poremećajima iz autističnog spektra bio bolji, a oni prihvaćeni u sredini, neophodno je njihovo rano uključivanje u obrazovni sistem i što bolje razvijanje društvenih odnosa. Ovaj stav većine specijalista za ovu oblast, dijeli i doktor Endi Ših, predsednik “Autism Speaks”, najpoznatije i najveće svjetske organizacije koja se bavi autizmom.

Doktor Ših ima veliko istraživačko iskustvo iz oblasti autizma, i u radu sa institucijama koje se bave ovim poremećajem širom svijeta, u intervjuu za “Večernje novosti”, posle simpozijuma u Nišu, gdje je bio naš gost, objašnjava zašto je broj osoba sa autizmom u porastu, koliki je značaj istraživanja iz ove oblasti i koliko ona doprinose boljem liječenju ovog pormećaja.

Nedavno je identifikovano 18 novih genetskih varijacija koje povećavaju rizik od autizma. Koliko to doprinosi ranijem otkrivanju autizma?

Autizam izaziva kombinacija genetskih i spoljnih faktora rizika. Stoga, malo je vjerovatno da samo genetski test može da potvrdi dijagnozu autizma, jer isključuje spoljne faktore rizika. Umjesto toga, genetske promjene trebalo bi da nas upozore da povećani rizik postoji. Zato je potrebno pažljivije pratiti razvoj djeteta kako bi se rani znaci potencijalnog autizma uočili što prije, i kako bi se roditelji na vreme obratili lekarima za pomoć.

Ima li objašnjenja zašto je broj pacijenata sa autizmom u porastu?

Istraživanja pokazuju da je do dramatičnog porasta u broju pacijenata kod kojih je u prethodnoj deceniji dijagnostikovan autizam došlo zbog nekoliko faktora. Prvo došlo je do porasta svijesti o postojanju autizma, veći broj zdravstvenih radnika je obučen da prepozna i dijagnostikuju ovaj poremećaj, i manje je slučajeva autizma koji su pogrešno dijagnostikovani. Međutim, veliki broj naučnika vjeruje da ovi razlozi ne objašnjavaju situaciju u potpunosti, i da je izvjesno da uticaj imaju i spoljni faktori rizika. Počinjemo da identifikujemo neke od ovih rizika, ali je neophodan veći broj istraživanja koja će bolje da objasne i prepoznaju spoljne fakotore rizika za autizam.

U kojem pravcu idu istraživanja o uzrocima pojave autizma i eventualno novim metodama dijagnostike?

Aktuelno istraživanje o odnosu između genetskih i spoljnih faktora rizika pomoći će nam da bolje razumijemo biološki mehanizam koji dovodi do autizma, i vjerovatno će nam pomoći da bolje razumijemo i zbog čega je došlo do dramatičnog porasta broja pacijenata sa autizmom. Još jedan obećavajući pravac jeste da iskoristimo ono što smo do sada naučili o biologiji autizma, kako bismo razvili nove metode dijagnostike. Takođe, aktivno istražujemo tehnologije, koje prepoznaju razlike u pogledu, motorici, pa čak i u stepenu razvoja pojedinih djelova mozga u prvoj godini života, kod normalno razvijenih i pacijenata sa rizikom od autizma.

Koje terapije su do sada dale najbolje rezultate kod autizma?

Decenija istraživanja pokazala je da su bihejvioralne intervencije, zasnovane na principima “Primijenjene bihejvioralne analize”, najefikasniji tretman za oboljele od autizma.

Ima li nagovještaja da bi prognoza oboljelih od autizma mogla da bude bolja nego sada?

Da, postoje brojne studije koje potvrđuju da pojedinci oboljeli od autizma pokazuju poboljšanje prilikom primjene bihejvioralnih intervencija, za koje je naučno dokazano da su efikasne. Njihova primjena dovodi do ublažavanja simptoma i sposobnosti da vode samostalan, srećan i produktivan život.

Ostavi komentar