Postoje različite vrste poremećaja govora i jezika kod djece. Neophodno je da roditelj na vrijeme prepozna ove poremećaje i da se obrati logopedu, a ne da čeka polazak djeteta u školu. Do treće godine života dijete obično izgovara sve samoglasnike i oko desetak suglasnika. Glasovi se postepeno razvijaju i u petoj godini se izgovaraju pravilno bez distorzija (oštećenja).

Usporen razvoj govora je problem koji se javlja najčešće do treće – četvrte godine. Dijete razumije govor okoline, ali rečenica nije gramatički ispravna.

Nedovoljno razvijen govor je kada dijete ima 6 – 7godina, ali govor je pojmovno siromašan, rečenica kratka i agramatična.
Govor nije izgrađen ako dijete izgovara sve glasove pravilno, bitno je i da su razvijene jezičke strukture. Djeca sa zakašnjelim govornim razvojem (bez oštećenja sluha, neuropsiholoških i anatomskih smetnji perifernih govornih organa) imaju različite govorne probleme u izgovoru većeg broja glasova, u verbalnom pamćenju, nepravilno upotrebljavaju gramatičke oblike i teško se verbalno izražavaju.
Stepen oštećenja je različit i kreće se od nultog nivoa (alalija), do izrazitih leksičkih i gramatičkih teškoća (razvojna disfazija), do normalnog izražavanja ali sa teškoćama u čitanju (disleksija), pisanju (disgrafija), poremećaju ritma i tempa govora (mucanje).
Alalija može biti senzorna (potpun nedostatak govora) i motorna (teškoće u ekspresivnom govoru). Senzorna alalija je kada dijete ne razumije govornu poruku, plačljivo je, sa povremenim napadima vrištanja i bacanja na zemlju, ima kratkotrajnu pažnju. Dobro čuju, ali imaju perceptivne smetnje na nivou auditivnih centara u mozgu.
Motorna alalija se javlja kada dijete razumije, izvršava naloge, komunicira gestovima, ima nekoliko dvosložnih riječi. Neka djeca se povlače i ćutljiva su, a neka ispoljavaju nemir, agresivnost i lošu pažnju. Ovakav nerazvijen govor ne može da se sam po sebi razvije bez logopedskog tretmana sa djetetom i edukacije roditelja.
Razvojna disfazija je poremećaj govora i jezika kod kojeg je sposobnost djeteta da govori ili razumije govor ispod očekivanog za uzrast. Razvojni jezički poremećaji su svrstani u: poremećaje ekspresivnog govora (razumijevanje govora u granicama normale, kratka verbalna ekspresija, nezrele rečeničke strukture, pogrešna upotreba gramatičkih oblika, upotreba neverbalnih poruka) i poremećaje receptivnog govora (razumijevanje je ispod očekivanog za uzrast djeteta, ne odaziva se na ime, nemogućnost da izvršava naloge, slaba pažnja, osjetljivost, anksioznost).
Artikulacioni problemi nisu glavni i na to treba obratiti pažnju da se ne bi zanemarila izgradnja jezičkog sistema koja je bitna.
Jezički razvoj ima i svoje etape: razumijevanje govora, prepoznavanje riječi i povezivanje sa predmetima i slikama, sluša stimuluse, a tek onda razvija aktivan rječnik. Ovo je složen govorno-jezički problem i moguće ga je riješiti samo uz intenzivan rad sa djetetom (dete-roditelj-logoped-vaspitač-okolina).
Dislalija je nemogućnost ili nepravilnost izgovora pojedinih glasova, rječnik je zadovoljavajući, a rečenica je gramatički ispravna. To je najčešći govorni poremećaj predškolske i školske djece. Ispoljava se u vidu nedostatka glasa (omisija), zamjene nerazvijenog glasa drugim (supstitucija) i oštećenje pojedinih glasova (distorzija). Kreće se od lakih artikulacionih smetnji, do nemogućnosti praćenja razumijevanja verbalne poruke, te se stvara i negativan stav prema govoru.
Najčešći artikulacioni poremećaji su:
  • sigmatizam – poremećaj glasova C, S, Z, Ž, Č, Ć, DŽ
  • rotacizam – poremećaj glasa R
  • lambdacizam – poremećaj glasa L, LJ
  • kapacizam i gamacizam – poremećaj glasova K i G
  • tetacizam i deltacizam  – poremećaj glasova T i D
  • tetizam – kada se glasovi S, C, Š, Č, Ć i K zamjenjuju glasom T, Z, Ž, DŽ, Đ i G zamjenjuju glasom D
Mucanje se najčešće javlja između 2 – 4 godine života. Češće je kod dječaka nego kod djevojčica Između 2 – 3 godine života sa govorom napreduje i cijela motorika, nervni sistem se mnogo angažuje i mozak treba da obavi mnogo zadataka odjednom. Zbog nezrelosti nervnog sistema, ovaj problem je izražen kod djece koja imaju nešto sporiji govorno – jezički razvoj. Mucanje je vezano za povećana interesovanja djeteta za svijet koji ga okružuje, a može da bude uzrok i stresni događaj. Roditelji u svojoj dinamici života nemaju uvjek dovoljno vremena da saslušaju svoje dijete, a naročito se nema razumijevanja za njegova oklijevanja u govoru. Počinju da ga ispravljaju, požuruju, a samim tim samo produbljuju govorni problem: “Roditelji ne govorite brzo, gledajte dijete u oči dok razgovarate s njim”, jer je govor odraz i našeg psihičkog stanja. Konverzaciju treba voditi strpljivo, lagano i kroz kraće dijaloge.
Disgrafija je poremećaj u pisanju, rukopis je nečitak, loše postavljen u prostoru stranice, ne prati vodoravan pravac. Riječi su međusobno stisnute ili je prostor izmedju njih neujednačen. Slova izgledaju nedovršeno, tanka su, dok ponekad toliko pritiska po papiru da ga iscepa.
Disleksija je poremećaj čitanja. Simptomi su: premještanje redoslijeda slova u riječi (od-do), zamjena slova (b-d), izostavljanje slova, dodavanje slova. Javljaju se i problemi sa pamćenjem slova, dovodjenjem u vezu pisanih i štampanih slova, povezivanje slova u kontinuirani niz. Dijete odvojeno čita slovo po slovo,odvojeno čita riječ, preskače redove, pogrešno razumije tekst. Disleksično dijete je često dezorjentisano u prostoru i vremenu.
U osnovi poremećaja čitanja i pisanja gotovo se uvjek nalazi poremećaj u razvoju govora i jezika. Važno je da se na vrijeme prepozna govorno – jezički problem djeteta. Cilj je da se što prije, dok je dijete malo, razvije govorni i jezički sistem. Najviše se može postići izmedju druge i pete godine života, jer je plastičnost moždanih funkcija tada najveća.
Roditelji ne insistirajte na onome šta dijete ne može da uradi, obeshrabrićete ga, a ono gubi tada motivaciju za dalji rad. Govor koji upućujete djetetu mora imati značenje koje dijete može da razumije.
Stetoskop

Ostavi komentar