Terapijski uspjeh koji se postiže u liječenju ne­kog oboljenja zavisi između ostalog i od pravilno utvrđene etiologije bolesti.

Ukoliko je poznata etiologija bolesti, onda se u terapijskom postupku djeluje na uzrok. U tom slučaju je i uspjeh potpun. Takvo liječenje pri kome se otklanja uzrok bolesti, označava se kao kauzalno lijačanje.

Suprotno, u slučaju oboljenja gde nisu poznati etiološki faktori, liječenje sa sastoji samo u djelovanju na simptome bolesti. Takvo liječenje se naziva simptomatsko i za razliku od kauzalnog lečenja daje sla­bije rezultate. Terapijski uspjeh koji se postiže ovim liječenjem po pravilu je samo prolaznog karaktera i brzo nastaju recidivi.

Nekada se primjenjuje simptomatska terapija i u slučajevima oboljenja gde je poznata etiologija bolesti. To se događa ukoliko je u toku bolesti došlo do nekih patoloških promjena sa konsekventnim promjenama i simptomima na koje je u terapijskom postupku potrebno djelovati. Tako se nekada događa da se u liječenju nekog oboljenja u terapijskom po­stupku djeluje na etiološke faktore, ali i na neke simptome bolesti. Tako se istovremeni ili naizmjenično primjenjuje kauzalna terapija u kombinaciji sa simptomatskom terapijom. To je slučaj i sa liječe­njem oboljelih od parodontopatije.

PROČITAJ JOŠ: SVAKO KRVARENJE IZ DESNI JE OPASNO

Pošto je uzrok nastanka gingivita i parodonto­patije poznat, to omogućava primjenu kauzalne tera­pije. Kao osnovni i kauzalni zahvat u liječenju gingi­vita i parodontopatije smatra se uklanjanje dentalnog plaka. Ovde spada i djelovanje na sve one fakto­re koji ubrzavaju stvaranja i djelovanje dentalnog plaka. Cilj ovih mjera je da se preventivno utiče na stabilizaciju postignutih terapijskih rezultata i da se spriječi pojava recidiva.

Ukoliko su u pitanju početne parodontopatije, onda se ovim i završava liječenje oboljelog parodoncijuma.

Kada su u pitanju razvijene parodontopatije sa teškim patološkim promjenama u parodoncijumu, onda se pored kauzalnog djelovanja u smislu ukla­njanja dentalnog plaka, preduzima i simptomatska terapija. Simptomatsko liječenje je djelovanje na pojedine simptome parodontopatije, sa ciljem da se oni odstrane. To se prije svega odnosi na uklanjanje parodontalnih džepova.

Ukoliko istovremeno postoji i neko opšte obo­ljenje (krvna diskrazija, dijabet i si.) koje utiče na otpornost čitavog organizma, pa i parodoncijuma, onda u toku oboljenja treba djelovati i na to obolje­nje.

Samo kompleksnom terapijom koja se sastoji u preduzimanju uobičajenog lokalnog liječenja, uz zbrinjavanje opštih oboljenja i otklanjanje opštih faktora koji utiču na reaktivnost parodoncijuma, može se postići pun terapijski uspjeh.

Ukoliko se liječenje oboljelog parodoncijuma stručno obavi, onda su terapijski rezultati potpuni. To znači da je moguće zaustaviti dalju destrukciju parodoncijuma, a patološke procese u parodonciju­mu uspješno kontrolisati i parodoncijumu vratiti funkcionalni, pa donekle i anatomski integritet. Od­govarajućim mjerama moguće je potpuno spriječiti i recidive, pa na taj način stabilizovati postignute re­misije.

PROČITAJ JOŠ: PARODONTOPATIJA – KAKO NASTAJE I KAKO SE LIJEČI?

Liječenjem parodontopatije bi trebalo da se po­stigne sljedeće:

  • da se u potpunosti eliminišu patološke promene iz tkiva parodoncijuma, a to podrazumijeva uklanjanje patološki izmijenjenih djelova tkiva parodoncijuma;
  • da se uspostave takvi odnosi u parodonciju­mu kakvi su postojali prije početka bolesti;
  • da se obezbijedi dobra funkcija parodonciju­ma, a time i zuba;
  • da se eliminišu sve subjektivne tegobe koje bolesnik ima i
  • da se spriječi recidiv oboljenja.

Ovakve idealne terapijske rezultate je moguće postići kauzalnim terapijskim zahvatom (uklanja­njem dentalnog plaka) samo kod nekih oblika gin­givita i početnih oblika parodontopatija.

U liječenju oboljelih od parodontopatije može se očekivati sljedeće:

  1.  Odstranjivanje subjektivnih tegoba koje bo­lesnik ima. Uspješno se može odstraniti: krvarenje desni, preosjetljivost korjenova zuba, bol na pokre­tljivost zuba pri mastikaciji hrane, bolovi koji su na­stali kao posljedica komplikacija parodontopatije i dr;
  2.  Odstranjivanje nekih simptoma parodonto­patija. Neke simptome oboljenja je moguće potpu­no eliminisati. To se odnosi na inflamaciju gingive i donekle na parodontalne džepove.

Klaćenje zuba i migraciju zuba moguće je sma­njiti, a nekada i potpuno eliminisati. To se odnosi na inflamaciju gingive i donekle na parodontalne dže­pove.

  1.  Sprečavanje daljeg napredovanja bolesti, ta­ko da se sačuva preostali parodoncijum i spriječi gu­bitak zuba;
  2.  Uspostavljanje odgovarajućih okluzalnih i artikulacionih odnosa i obezbjeđivanje dobre funkcije aparata za žvakanje,
  3.  Stvaranje takvih odnosa u pamdoncijumu koji omogućavaju održavanje dobre oralne higije­ne;
  4.  Sprečavanje ponovne inflamacije, a time i recidiva parodontopatije i
  5.  Očuvanje zubika kome se obezbjeđuje dobro funkcionisanje u dužem vremenskom periodu.

Ostavi komentar