Mali broj osoba ima tu privilegiju da nikada tokom života ne budu u dilemi da li da se bore za neki zub ili da prihvate njegovo vađenje. Ako pretpostavimo da malo ko danas želi da mu zub bude izvađen i da ne bude zamijenjen veštačkim (što nije samo estetski i funkcionalni nedostatak, već je loše za cjelokupan organizam), ključno pitanje je da li se vrijedi boriti za očuvanje oboljelih zuba ili je poželjno zamijeniti ih implantom. Na ovo pitanje nemoguće je dati univerzalan odgovor ali postoje određena pravila i iskustva iz prakse koja nam mogu pružiti određene smjernice.

Naravno, vaš zubar će imati svoju ideju u svakom konkretnom slučaju. Moguće je da će biti posebno naklonjen implantima ili da će željeti da uvjek kada je to moguće sačuva prirodne zube, ali profesionalci sa velikim iskustvom i na polju implanata i na polju liječenja biće po pravilu jednako otvoreni za obije opcije.Inače, kada zubari govore o „oboljelim zubima“, misli se na zube koji će za nekoliko mjeseci ili najviše nekoliko godina biti izgubljeni ako se ništa ne preduzme, a riječ je najčešće o kombinaciji problema sa desnima i gubitku koštanog tkiva.

Ako se posmatra samo cijena liječenja u odnosu na cijenu implanta ne pruža odgovor na pitanje koja je vrsta terapije bolja. Dok implant ima fiksnu cijenu od nekoliko stotina eura, lečenje može koštati manje ili više i pri liječenju rizikujete da na kraju ipak prihvatite implant. Kada su u pitanju vrijeme i neprijatnosti kroz koje se mora proći, sve zavisi od pacijenta. Dok su neki pacijenti spremni da prihvate sve rizike koje nose procedure spasavanja zuba i imaju dovoljno vremena, drugi su zainteresovani samo za konačno rješenje, tj. za implante. Finalni subjektivni faktor je estetika, i tu su implanti, bez dileme, u velikoj prednosti. Istina, ako je liječenje uspješno, na izliječene zube se mogu staviti navlake i krunice i time će se postići efekat sličan onom koji pružaju implanti, međutim ukupna cijena liječenja i nadogradnje često prevazilazi cijenu implanta, dok je trajnost rješenja ograničena.

Kada je riječ o objektivnim faktorima, tj. funkcionalnom dobitku za pacijenta u slučaju liječenja i u slučaju ugradnje implanata, važno je znati da se liječenjem može na prvi pogled postići dobar rezultat, ali ono ne eliminiše dugoročniji problem, jer će se, iako sporije, nastaviti povlačenje kosti, zbog čega će budućeugradnje implanata biti nemoguće bez nadoknade kosti. Sa druge strane, implanti ne samo da zaustavljaju povlačenje kosti, već su i jedina terapija koja podstiče regeneraciju koštane mase.

Uspješno liječenje desni za dio pacijenata će značiti i rješenje većine problema, ali čak i kada liječenje ne spase zube ono može biti veoma korisno. Ako je efekat liječenja veoma dobar to će biti argument više za očuvanje prirodnih zuba a ako je efekat ograničen, i dalje će jačanje desni, korišćenjem terapija poput presađivanja tkiva sa nepca, biti od velike pomoći kada počne ugradnja implanata, jer desni koje nisu u tako lošem stanju će daleko bolje prihvatiti i okružiti implante nego desni koje su veoma povučene i upaljene.

Za liječenje zuba posljednjih godina umnogome se koristi vještačka kost, kojom se jača potpora zuba. Međutim, iako je ovo veoma dobra metoda za popunjavanje malih sekcija u kojima nedostaje kost, to ne može biti rješenje za veći gubitak kosti u čitavoj vilici, i preveliko oslanjanje na vještačku kost je jedna od velikih zabluda nekih pacijenata. U budućnosti se od vještačke kosti očekuje mnogo, ali to nije tretman kojim se može spasiti svaki zub.

Kada se razmišlja o liječenju ili o ugradnji implanata, važno je i o kojim zubima u vilici je riječ. Većina ljekara savjetuje da se prednji zubi sačuvaju kada je to moguće, dok se lakše odlučuju za implante kada je riječ o zadnjim zubima, prvenstveno zbog više kosti i mekog tkiva koje je na raspolaganju u bočnim regijama. Za prednje zube preporučuje se liječenje i potom estetski zahvat krunicama i fasetama kada je zub izliječen.

Izvor: Ordinacija Cvejanovic.

Ostavi komentar