Hipertenziju zovu “tihi ubica”, jer, ako se ne uzima terapija, vremenom oštećuje krvne sudove i srce, može da izazove kobne posljedice. Povišen krvni pritisak nipošto ne bi trebalo ignorisati, a zbog stresnog života i nepravilne ishrane javlja se i kod mladih.

Uz pravu dijagnozu i izbalansiranu terapiju, može da se kontroliše, a pacijent poštedi brojnih neželjenih efekata i komplikacija. Ipak, to nije uvjek jednostavno, jer bolest može da bude prisutna tri do pet godina bez tipičnih simptoma, pa se ne reaguje na pravi način i na vrijeme.

“Hipertenzija je hronična, doživotna i nezarazna bolest, ali ima mnoštvo simptoma pa je često povezuju sa drugim oboljenjima. U početku se uglavnom javljaju česte glavobolje, osjećaj pulsiranja, zujanje u ušima, napetost u glavi, crvenilo lica. Ponekad je prisutno zamaranje, pritisak u grudima, dok se kod pojedinaca javljaju aritmije, preskakanje i lupanje srca. Ako ne reaguju na ove simptome, pacijenti gube dragocjeno vrijeme i mogućnost da se na najjednostavniji način liječe”, objašnjava profesor dr Dragan Simić, načelnik Odjeljenja za aritmologiju i kliničku kardiologiju Klinike za kardiologiju III Kliničkog centra Srbije.

Koliko je hipertenzija rasprostranjena kod nas i u svijetu?

Obimno istraživanje na području jugoistočne Evrope pokazalo je velika odstupanja u svim zemljama kada je riječ o liječenju ove bolesti. Neliječenih ne bi smjelo da bude uopšte, s obzirom na to da se kod hipertenzije dijagnoza najlakše postavlja i liječi, uz gotovo neograničen izbor lijekova. Uprkos tome, pacijenti često nisu dobro liječeni. Svaki čovjek je priča za sebe i zahtijeva posebnu terapiju i ne može se nekoliko lijekova propisavati svim pacijentima. Zato mnogi nemaju adekvatnu terapiju.

Osim neodgovarajućih lijekova, koji su još parametri neadekvatne terapije?

Prisutan je nedostatak uputstava za praćenje. Pacijet bi trebalo da prilikom svake posete ljekaru ima aparat za pritisak kod sebe i donese uredno ispisane vrijednosti izmjerenog pritiska do tada, a ljekar bi trebalo mjerenjem na svom aparatu da provjeri njegovu tačnost. Ovo se u praksi, nažalost, ne radi. Za mnoge stvari krivi su i pacijenti, jer nisu spremni da promijene način života i primjene higijensko-dijetetski režim na bazi neslane i nemasne hrane, redukuju tjelesnu težinu, pojačaju fizičku aktivnost makar u vidu šetnje, prestanu da puše, konzumiraju alkohol i što je moguće više izbjegavaju stres. Većina ljudi ne razmišlja, niti želi da sagleda moguće ozbiljne posljedice.

Koliko pacijenata disciplinovano sprovodi terapiju?

– Čak 45 odsto pacijenata ne uzima terapiju na propisan način. Lijekove piju neredovno, pogotovo u početku, jer ne shvataju da je to ovo dugotrajna bolest, sa nejasnim simptomima i bez bolova. Mnogi u startu slijede uputstva ljekara, ali već nakon mjesec ili dva, kada im bude bolje, samoinicijatvno smanjuju dozu. Nakon šest mjeseci, više od 70 odsto prekida terapiju, što je potpuno pogrešno. Za ovakvo ponašanje dobrim dijelom kriva je i inertnost ljekara. Sa pacijentom neguju distanciran odnos, pa se bolesni suzdržavaju da postave pitanja, a pojedini doktori imaju i dozu straha prilikom korigovanja lijekova, kada za tim postoji potreba. Drugi, opet, ignorišu činjenicu da njihov pacijent nema dobro regulisan pritisak uprkos terapiji.

Šta podrazumijeva dobro liječenje povišenog krvnog pritiska?

Dobro liječen pritisak ima vrijednost 140 sa 90, dok bi kod dijabetičara trebalo da bude 130 sa 85. Sve preko toga mora da se liječi. Da bi se došlo do ovih vrijednosti, liječenje treba da se sprovodi “korak po korak”, uz poštovanje starosne dobi. Jedna vrsta lijekova se daje mlađima od 55 godina, a druga starijima. Počinje se sa monoterapijom, odnosno jednim lijekom, a on se određuje u zavisnosti od godina, pola i drugih parametara. Nakon određenog vremena, dodaje se još jedan lijek, potom i treći. Ako nema dodatnih zdravstvenih problema, liječenje hipertenzije se sprovodi sa najviše tri lijeka.

Kada se daje više lijekova antihipertenziva?

Određeni broj pacijenata je rezistentan na lijekove. Malo je takvih, ali je problem što im se pritisak ne spušta ispod 150 sa 90 i kada uzimaju redovno terapiju. Njima se obično propisuju maksimalne doze od četiri vrste lijeka. Postoji i grupa hipertoničara, kojima drastično skače pritisak noću dok spavaju, kada je organizam opušten. Noćni skokovi mogu biti opasni jer se teško koriguju. Zato je najbolje, ukoliko se to dešava, da udarne doze lijeka uzimaju pred spavanje.

Kakva je terapija kada pritiska skače u jutarnjim satima?

Ukoliko dolazi do velikog skoka pritiska ujutru, pacijenti bi najmanje jedan lijek trebalo da uzmu čim se probude. Najbolje je da imaju pripremljenu vodu i lijek na stočiću pored kreveta. Ostale lijekove koji regulišu pritisak, mogu da uzmu pošto ustanu, prije doručka. Jutarnji skokovi pritiska su opasni jer mogu da dovedu do moždanog udara, pa takvim pacijentima nije lako jer su svjesni da njihovo stanje ne može da se izliječi. Zato nije neobično da se posle izvjesnog vremena promijene i psihički, postanu depresivni.

TABLETA “DVA I TRI U JEDAN”

Najefikasnija liječenja hipertenzije trenutno predstavljaju kombinovani lijekovi “dva u jedan” i “tri u jedan”. Pacijent uzima samo jedan lijek, u kojem se nalaze dvije ili tri aktivne supstance. On zamjenjuje više medikamenata, pri čemu se brže postižu bolji rezultati, a pacijent se osjeća daleko bolje.

STRESAN POSAO, NESANICA, SEKSUALNI PROBLEMI

Sve veći broj mladih, zaposlenih ljudi pati od takozvane radnozavisne hipertenzije. Imaju između 30 i 40 godina, 10, 15 pa i 20 kilograma viška, uglavnom sede po čitav dan i neodgovorno se hrane. Oni su napeti, anksiozni i nervozni, zbog čega dolazi do skokova krvnog pritiska, preskakanja srca, ubrzanog pulsa. Ova hipertenzija je posebno izražena na poslu, zbog ekstremne opterećenosti i brojnih obaveza, koje nisu u stanju da na vrijeme završe.

“Velike kompanije, banke i druga preduzeća su puna takvih primjera, posebno tamo kada je radno vrijeme duže od propisanog, uz gomilu obaveza. U želji da sve završe, ljudi su u stalnom stresu, što izaziva hipertenziju, koje nakon posla nema. Njima je potreban lijek koji obara pritisak i smiruje srce, ali i relaksant za opuštanje i dobar san. Međutim, ti lijekovi mogu da dovedu do seksualne disfunkcije, koja je za mladu osobu poražavajuća. O tome bi takođe trebalo razgovarati sa pacijentom, jer im je određen betablokator neophodan”, naglašava dr Simić.

Novosti

Ostavi komentar