Nikšićani Nikola Ognjenović i Vladimir Burić, studenti pete godine Farmaceutskog fakulteta, istražuju planine Crne Gore u želji da otvore prvi sajt u državi o ljekovitom bilju

Nikšićani Nikola Ognjenović i Vladimir Burić, studenti pete godine Farmaceutskog fakulteta u Podgorici, “naoružali“ su se znanjem, željom da istraže ljekoviti svijet Crne Gore, mobilnim telefonom i adekvatnim objektivima – jer još nijesu u mogućnosti da kupe profesionalni fotoaparat, i krenuli da obilaze planine Crne Gore. A sve u želji da urade prvi sajt u državi o ljekovitom bilju, gdje će oni koji znaju i vjeruju u snagu prirode moći da nađu sve o biljkama.

“Ideja za sajtom nastala je iz više razloga. Informisanost ljudi o važnosti upotrebe ljekovitog bilja, prvenstveno u prevenciji bolesti, a zatim i u liječenju kako samostalno, tako i u kombinaciji sa sintetskim ljekovima, je veoma mala. Zabrinjavajuća je činjenica da smo skoro prvi u Evropi po upotrebi sintetskih ljekova po glavi stanovnika, a sa druge strane obilujemo rasprostranjenošću ljekovitog bilja. Takođe, svjesni smo da živimo u vremenu tehnologije i da pristup informacijama nikada nije bio na nivou kao što je danas i da je formiranje sajta sa tačnim informacijama (potkrijepljenim referencama) nešto što je potrebno u moru dezinformacija kojima smo izloženi“, objašnjava Nikola.

Obilaženje terena, kako kaže Vladimir, ne predstavlja im problem, jer su obojica avanturističkog duha i vole prirodu, ali priznaje da sve to traži njihov dodatni angažman. Ako se pored traganja za biljkama doda i traganje za validnim informacijama, onda je jasno koliko im hobi kojim se bave iziskuje vremena.

Sve sami finansiraju, pa zbog toga rad na sajtu traje malo sporije nego što bi željeli. A maštaju da kupe profesionalni aparat i da sajt što prije zaživi.

“Do sada smo obišli područje Nikšića, Uzdomir, obalu rijeke Zete, Vučje, Plavnicu i Virpazar, podnožje Žabljaka, Savin kuk, Crno jezero, Biogradsku goru, veći dio Bjelasice, Hajlu, Jerinju glavu, dio Pive, a planiramo još mnogo drugih terena. Bitno je reći da nam u planiranju obilaska dosta pomažu ljudi koji žive u određenim područjima, koji su veoma ljubazni i prijateljski nastrojeni. Teren moramo obići tri puta godišnje, za vrijeme jeseni, proljeća i ljeta, zbog različite zastupljenosti vegetacije, a to sve zahtijeva zaista mnogo vremena”, ističe Vladimir.

Dodaje da je, što se tiče raznovrsnosti ljekovitih biljaka, na njih najjači utisak ostavila Hajla, koja je površinom dosta manja od Bjelasice, a ne zaostaje po broju ljekovitih vrsta.

“Ne mogu odabrati baš jednu biljku koja je na mene ostavila poseban utisak, jer svaka je specifična za sebe. Ono što bih izdvojio je količina određenih biljaka na jednom terenu. Tako da, na primjer, na Bjelasici imamo nepregledna polja kantariona, na durmitorskim livadama dominiraju lincura i hajdučka trava, na terenima oko Pivskog jezera mogu se naći veće količine sremuša i plućnjaka”, kaže Vladimir.

Nikola dodaje da su imali priliku da zapaze pet različitih vrsta hajdučke trave, tri vrste kantariona, pet vrsta lincure i da je oduševljenje veće kada uoče vrstu koja se vrlo malo razlikuje od prethodne, nego kada su razlike upečatljivije.

Posjetioci sajta koji će, kako ne bez ponosa kaže Nikola, biti riznica informacija, moći će da pročitaju sve o ljekovitim biljkama i pravilnom i savjesnom branju.

“Ono na šta ćemo posebno obratiti pažnju i šta posjetioce vjerovatno najviše zanima jeste kakvo dejstvo ima biljka i kako je upotrijebiti, zatim opis, građu, sadržaj ljekovitih supstanci, kontraindikacije, neželjena dejstva, podatke o koordinatama svake biljke koju smo identifikovali na terenima i, naravno, sve će biti propraćeno detaljnim fotografijama biljaka, kao i fotografijama i video zapisima prelijepih prirodnih ljepota naše zemlje. Sajt bi takođe predstavljao platformu koja bi redovno objavljivala nova saznanja iz polja naučnog istraživanja“, kaže Nikola.

Svjestan je, kako ističe, činjenice da su stariji mnogo bolje upoznati sa ljekovitim biljem, kako zbog toga što su ga sami brali, ili i dalje beru za sopstvenu upotrebu, tako i zbog toga što im je, često, služio kao dodatni izvor zarade.

“Moji roditelji, bake i djedovi su sakupljali cvjetove lipe, gloga, plodove šipuraka, drijena, kleke, travu ivu, list koprive, pelina, hajdučku travu“, kaže Nikola.

I Vladimir je saglasan sa tim da su ljudi ranije biljke koristili kako u ishrani tako i u samomedikaciji, a one koje on pamti iz djetinjstva su žalfija, nana, kantarion, kamilica. Čaj od koprive, matičnjaka ili virka, bi uvijek preporučio onima koji vole topli napitak, dok bi kantarion izdvojio zbog širokog spektra dejstva (sedativ, antidepresiv, antibiotik, antivirotik).

Nikola nema dileme – pelin je biljka koju bi uvijek rado drugima preporučio.

“Pelin je biljka na koju moramo biti ponosni. Prema istraživanjima, kvalitet našeg pelina prednjači. Istraživanja takođe pokazuju da sjeme našeg pelina, zasađeno u drugim državama regiona, ne daje toliko dobar kvalitet kao kada raste u uslovima koji vladaju na našem podneblju. Priča o ljekovitim svojstvima pelina je veoma duga. Posjeduje antioksidantno, antibakterijsko, antivirusno, antigljivično, antikancerogeno, antidiuretično i mnogo drugih djelovanja koji pomažu prvenstveno u prevenciji mnogih bolesti”.

Ističu da su na studijama stekli dobru podlogu i da na terenu i iz literature nadograđuju stečeno znanje, uvjereni da će i posjetioci budućeg sajta uvidjeti koliko je teško biti dobar poznavalac ljekovitog bilja.

“Smatramo da bi ovo bio najbolji način promovisanja ne samo biljnog kapaciteta, već i drugih prirodnih ljepota Crne Gore“, zaključuje Nikola.

Malo pažnje se poklanja velikom bogatstvu

Iako je Crna Gora bogata biljnim svijetom, obojica su saglasni da se tome poklanja mala pažnja. Razlog može biti, kaže Vladimir, nezainteresovanost ili slaba edukacija.

“Upravo kroz sajt želimo da ljudima ukažemo na važnost prirode i šta nam ona sve pruža i da ih opet, ne neki način, ‘privolimo’ da čuvaju ono što nam je dato”.

Nikola objašnjava da anketa koju su sproveli među studentima Univerziteta Crne Gore pokazuje vrlo loše rezultate po pitanju edukacije, ali i upotrebe ljekovitih biljaka i preparata.

“Bilo bi dobro da se ugledamo malo više na istočne zemlje koje su takođe bogate biljnim svijetom, ali koje ga, za razliku od nas, mnogo više koriste i proučavaju”, poručuje Nikola.

Pomoć stiže i od stručnjaka

Pomoć u istraživanju traže od stručnjaka jer žele da posjetioci budućeg sajta dobiju samo prave i provjerene informacije.

“Naša profesorica, prvi specijalista i doktor nauka iz oblasti ljekovitog bilja Crne Gore, Dragica Bojović, koja nam je mentor u projektu, pričama iz sopstvenog iskustva u radu sa biljkama probudila nam je veliko interesovanje za kratak period, jer smo konačno čuli ‘živu’ iskusnu riječ. Danijel i Zora Vincek, vlasnici botaničke bašte u Kolašinu, pomogli su nam sa mnoštvom korisnih informacija, koje su produkt njihove dugogodišnje predanosti biljkama. Moramo spomenuti i profesora Halila Markišića, sa kojim smo razgovarali prilikom obilaska Hajle. On je izuzetan poznavalac ljekovitog bilja, a između ostalog, napisao je knjigu o Hajli i njenom prirodnom bogatstvu”, istakao je Vladimir.

Izvor: Vijesti

Ostavi komentar