Naše tijelo je veličanstveno. Ipak, u njemu se nalaze i neki materijali koji su smrtonosni, ukoliko bismo ih imali samo malo više. Evo samo nekih primjera za to šta se sve nalazi u ljudskom tijelu, a da toga nismo ni svjesni.

Alkohol

Prema više studija, zdrava i trijezna osoba obično ima do 0,8 miligrama endogenog etanola po litru krvi. Otkriven je i metanol, druga vrsta alkohola u ljudskoj krvi u koncentraciji od 0,6 miligrama po litru. Srećom, ove vrijednosti su premale da bi se lako otkrile u krvi i uzrokovale prave probleme.

Ipak, nekim ljudima nije, pogotovo onima koji pate od stanja kao što je takozvani “sindrom automatskog vrenja” (ABS). Pod takvim uslovima, organizam osobe je prenaseljen bakterijama i gljivicama koje proizvode fermentaciju, a koje mogu stvoriti ogromne količine alkohola iz hrane bogate šećerom.

Osobe sa ABS-om mogu imati više od četiri grama alkohola po litru krvi. Ovo znači da su uvijek “pijani”, čak i kada ne konzumiraju alkoholna pića.

Cijanid

Za ljude je cijanid izuzetno otrovno hemijsko jedinjenje. Sprečavajući ćelijsko disanje u organizmu, veoma je smrtonosan. Čak je i korišćen kao hemijsko oružje za masovna ubistva. Iz tog razloga je iznenađujuće to što cijanid prirodno postoji unutar samog ljudskog tijela.

Razne koncentracije cijanida svakodnevno ulaze u naša tijela, budući da je hemikalija prisutna u vazduhu, vodi i hrani koju jedemo. U stvari, hrana poput jabuke i spanaća je nosilac cijanida.

Ipak, nema potrebe za panikom – takve koncentracije su izuzetno male, uglavnom od od nekoliko mikrograma (milioniti dio grama) po biljci. Čisto da uporedimo, unos 0,1 grama cijanida neophodan je da bi se ubila prosječna osoba od 70 kilograma.

I naše tijelo proizvodi cijanid. Na primjer, procesi koji imaju veze sa pljuvačkom stvaraju cijanidni gas u našim grlima, koji se potom izbacuje disanjem. Procjenjuje se da u bilo kom trenutku zdrava osoba može da sadrži do 50 mikrograma cijanida na 100 grama tkiva.

Radioaktivni elementi

Bilo koja vrsta zračenja u prekomernim količinama štetna je za ljude. Da li ste znali da neki radioaktivni materijali takođe postoje i u našem tijelu?

Radioaktivni element koji se nalazi u našim tijelima je torijum, metal koji se koristi u elektronskim uređajima. Dok svakodnevno unosimo male količine torijuma putem hrane i vode, on obično napušta organizam za nekoliko dana.

Još jedna od štetnih supstanci koje nosimo je uranijum. To je težak, visoko radioaktivni element koji prirodno postoji na cijeloj planeti.

Njegova najveća upotreba bila je u nuklearnim reaktorima i oružju za masovno uništenje. Studije pokazuju da prosječna odrasla osoba sadrži 22 mikrograma uranijuma u ​​svom tijelu i može da proguta oko pet mikrograma dnevno. Najveći izvori unosa uranijuma su hrana (posebno neoprano povrće) i voda.

Magnetno polje

Svi naši organi prilikom rada stvaraju male elektro-talase, tako da svaki dio tijela ima svoje magnetno polje.

Procjenjuje se da je jačina magnetnog polja na površini čovjekovog tijela deset miliona puta manja od snage magnetnog polja Zemlje.

Magnetno polje mozga je, oko 200 miliona puta slabije od onog na našoj planeti.

Pobjednik među “magnetima” među organima je srce, koje ima magnetno polje samo milion puta manje od magnetne sile Zemlje.

Magnetno polje srca je toliko snažno da se prostire izvan tijela, i vjeruje se da utiče na određene biološke procese.

Zvjezdana prašina

Ne samo da u našem tijelu imamo zvjezdanu prašinu, već smo od toga i napravljeni. Ideja da se ljudi sastoje od ovog materijala postoji već decenijama, piše Listverse.

Na početku svemira postojali su samo osnovni elementi kao što su vodonik i helijum. Kada su se te hemikalije spojile u prve zvijezde, teži i složeniji elementi su počeli da se proizvode unutar tih tijela. Takvi elementi su ugljenik, azot, kiseonik, fosfor, gvožđe i sumpor. Ovi elementi, gotovo u potpunosti čine ljudska bića.

Kako su ovi elementi došli na Zemlju? Kada zvijezde stignu do kraja svog života, obično eksplodiraju, izbacujući svoje spoljašnje slojeve sa mnoštvom različitih elemenata. Nakon dužeg putovanja, ostaci ovih eksplodirajućih zvijezda padaju na Zemljinu površinu, gdje se miješaju sa materijalima na njoj.

Svjetlost

Dugo je poznato da ljudsko tijelo emituje svjetlosnu radijaciju. Na primjer, toplota naših tijela proizvodi infracrveno svjetlo, vrstu elektromagnetnog zračenja koju ljudi ne mogu da vide, mada to mogu i druge životinje.

Kada je riječ o emitovanju vidljive svjetlosti, moglo bi se pomisliti da je takva stvar za nas nemoguća. Kao i skoro sva materija u svemiru, mi odražavamo svjetlost, ali je ne emitujemo, zar ne? Pa, to nije sasvim tačno.

Naučnik sa Tohoku tehnološkog instituta, Masaki Kobaiashi je 2009. godine odlučio da istraži ljudsku bioluminiscenciju – našu sposobnost da emitujemo svjetlost.

Da bi to učinio, regrutovao je pet pojedinaca i tokom tri minuta, tri dana, fotografisao njihova gola tijela tokom 20 minuta. Fotografije su snimljene kamerama izuzetno osjetljivim na svjetlost. Rezultati su pokazali da određeni dijelovi tijela, poput vratova i glava, neprestano emituju svjetlo, dostižući maksimalnu svjetlost oko četiri popodne.

To je vjerovatno posljedica našeg biološkog sata, zbog kojeg trošimo više energije tokom kasnog popodneva. Naučnici vjeruju da našu bioluminescenciju proizvode mali molekuli zvani fluorofori, koji emituju fotone nakon interakcije sa elektronima koji se oslobađaju ćelijskim disanjem.

Antimaterija

Materija i antimaterija su “arhi-neprijatelji”. Kada se ove dvije supstance sudaraju, one se međusobno uništavaju, ostavljajući iza sebe samo energiju. Uprkos uništiteljskoj prirodi antimaterije, uvek imamo dio nje u sebi.

Da bismo razumjeli kako je to moguće, moramo da spomenemo kalijum-40, koji postoji u ljudskom tijelu. To je jedan od radioaktivnih izotopa ili varijanti mekog metala kalijuma. Takav izotop propada – to jest, transformiše se u drugi element nakon što njegovi atomi izgube energiju. Kad se to desi, kalijum-40 se može transformisati u kalcijum-40, procesom nazvanim beta-minus propadanje.

Tokom ovog procesa, kalijum-40 gubi neke čestice, a stvaraju se neke nove, uključujući i čestice antimaterije zvane antineutrino. Tu počinje “cirkus”. Procjenjuje se da u ljudskom tijelu propada 5.000 atoma kalijuma u ​​sekundi. Oko 90% ovih atoma prolazi kroz beta-minus raspad.

Zbog toga se u našim tijelima generiše najmanje 16 miliona antineutrina svakog sata.

(Izvor:B92)

Ostavi komentar