Limfni čvorovi predstavljaju važne komponentne limfatičkog sistema. Budući da djeluju kao biološki filteri za strane čestice, do njihovog povećanja može doći kod upalnog procesa, ali navedeno može predstavljati i znak tumora. Liječenje (kao i prognoza bolesti) zavisi od primarnog uzroka povećanja limfnih čvorova.

O limfnom sistemu

Limfni čvorovi smješteni su duž toka limfnih žila, a ukupno ih ima između 500 i 600.
Limfni sistem predstavlja dio imunosnog sistema ljudskog organizma. Sastoji se od limfnih žila koje skupljau i prenose limfu, zatim limfnog tkiva te limfnih organa – koštana srž, timus, limfni čvorovi, krajnici i slezena. Glavna funkcija limfnog sistema je odbrana od infekcija, odbrana od raznih oštećenja, uključujući i odbranu od tumora.

Limfni sistem održava ravnotežu tečnosti sakupljanjem viška međustanične tečnosti i sakupljanjem masnoća iz crijeva te njihovim prenosom u krv. Limfa je žućkasta tečnost sličnog sastava krvnoj plazmi, no sadrži više proteina i masti, nastala u međustaničnom prostoru, skuplja vodu, mineralne soli, limfocite, makrofage, oštećene stanice, raspadne i ostale tvari.

Limfni čvorovi su važne sastavnice limfatičkog sistema, okruglastog ili ovalnog oblika, veličine do dva centimetra. Ukupno ih ima od 500 do 600, a smješteni su duž tijeka limfnih žila. Nalaze se pojedinačno ili u nakupinama u cijelom tijelu (izuzev u centralnom nervnom sistemu), a najviše na vratu, pazusima, preponama, kao i u trbušnoj i grudnoj duplji. Većina limfnih čvorova se ne može napipati osim onih na vratu, u pazusima i preponama – to su tzv. periferni limfni čvorovi.

Oticanje limfnih čvorova

U dječjoj dobi limfadenopatija maligne etiologije je rijetka, no u dobi iznad 40 godina postotak je oko 80 posto.
Limfni čvorovi djeluju kao biološki filtri za strane čestice, a imaju važnu ulogu u pravilnom funkcionisanju ljudskog imunosnog sistema. Naime, bijele krvne ćelije (konkretno limfociti) uništavaju neželjene mikroorganizme, tj. uzročnike bolesti te brane organizam od toksina i drugih tvari stranih organizmu, kao i raspadnih tvari te stranih antigena. U njima se događa specifična imunološka reakcija i stvaranje specifičnih protivtijela.

Otok limfnih čvorova prvi je znak da se u njima nešto događa. To može biti samo znak da se bore s nekom od brojnih infekcija, no takav otok takođe može ukazivati i na vrlo ozbiljne bolesti, kao što su maligne bolesti krvotvornih organa ili metastaze drugih vrsta tumora. Kada se povećani čvorovi pojave u jednoj anatomskoj regiji, tada govorimo o lokalizovanoj limfadenopatiji, a ako se pojave na dva ili više mjesta, to se naziva generalizirana limfadenopaija.

U ambulantama primarne zdravstvene zaštite tri četvrtine bolesnika javiće se s lokalizovanom limfadenopatijom, a tek jedna četvrtina imat će generaliziranu limfadenopatiju. U dječjoj dobi limfadenopatija maligne etiologije je rijetka, no u dobi iznad 40 godina postotak je oko 80 posto. Kod ljudi koji su tzv. limfatičke konstitucije organizam reaguje uvećanjem limfnih čvorova i kod sasvim bezazlenih procesa u organizmu.

Upala kao najčešći uzroka limfadenopatije

Limfadenopatije mogu biti primarne ili sekundarne manifestacije različitih bolesti. Najčešći razlog povećanja limfnih čvorova, u dječjoj dobi, jest reaktivna akutna ili hronična upala u području koje oni dreniraju. Kod djece je to najčešće područje vrata u stanjima kao što su gnojna angina, upale uha, sinusa, zuba, sluznice usne šupljine, infekcije vlasišta ili ubodi. Klinički dominiraju znakovi lokalne upale i povišena tjelesna temperatura. Limfni čvorovi se obično glatki, okrugli, dobro ograničeni i bolni. Kod djece je vrlo čest uzrok i bolest mačjeg ogreba, a relativno česta je i upala pazušnih čvorova 6-8. nedjelje nakon vakcinisanja BCG-om (tzv. “besežitis”).

Povećani limfni čvorovi često se vide i kod dječjih virusnih bolesti (rubeola, ospice, vodene kozice), kad su isti češće generalizovani, manji i u nizovima. Povećanje limfnih čvorova uzrokuje i infekcija Ebstein-Barrovim virusom (EBV), poznata još i kao infektivna mononukleoza ili “bolest poljupca”, ali i infekcija citomegalovirusom (CMV). Do iste pojave u rjeđim slučajevima mogu dovesti parazitoze poput toksoplazmoze, zatim gljivične bolesti, infekcija klamidijom, rikecijom, sifilisom ili tuberkulozom, a limfadenopatija se može javiti i kao nuspojava vakcine protiv ospica, vodenih kozica i zaušnjaka. Posebno valja pomenuti sindrom stečene imunodeficijencije ili AIDS koji se razvija nakon HIV-infekcije te primarno napada imuni sistem zbog čega se tijelo teško bori protiv infekcija i tumora.

Imunološke i hematološke bolesti

Brojne imunološke i hematološke bolesti mogu dovesti do pojave limfadenopatije, što nalaže subspecijalističku obradu i liječenje.

Razne bolesti mogu biti uzrokom limfadenopatije; neki od primjera su reumatoidni artritis, juvenilni artritis, miješana bolest vezivnog tkiva, sistemski lupus, dermatomiozitis, Sjögrenov sindrom, serumska bolest, primarna bilijarna ciroza te preosjetljivost na razne lijekove. Hematološke bolesti (recimo, Hodgkinov limfom, Non-Hodgkinov limfom, hronična limfocitna leukemija, akutna limfocitna leukemija, amiloidoza, maligna histiocitoza ili metastaze brojnih primarnih tumora) uzrok su povećanja limfnih čvorova, a do istog mogu dovesti razne metaboličke bolesti nakupljanja lipida, sarkoidoza, hipertireoza, hipotireoza i Addisonova bolest.

Limfni čvorovi mogu ostati povećani još neko vrijeme nakon što se osnovna bolest izliječi, a ako perzistiraju duže od mjesec dana potrebno je ponovo se javiti ljekaru kako bi se učinila dodatna dijagnostička obrada. Kod hroničnih recidivirajućih upala povećani čvorovi mogu ostati i doživotno. Ono na što valja obratiti posebnu pažnju jest pojava tvrdog i bezbolnog pojedinačnog čvora koji u velikom broju slučajeva ukazuje na metastazu nekog drugog primarnog tumora, što nalaže ekstenzivnu onkološku obradu i liječenje pod vodstvom onkologa.

Ukoliko se pojave simptomi kao što su gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj težini, pojačano znojenje (posebno noću), povišene temperature nejasnog uzroka te povećani limfni čvorovi koji su veliki i spojeni, nepravilnih ivica, tvrdi, nepomični i bezbolni (poznati još i kao paketi), tada je važno da se bolesnik odmah javi ljekaru koji će osnovnu obradu proširiti nizom minucioznih pretraga jer se vrlo vjerovatno radi o malignoj bolesti limfnog čvora, tj. limfomu. Bolesnika je u tavkom neophodno uputiti subspecijalistu hematologu koji će se dalje baviti terapijskim procesom.

Zaključak

Limfni čvorovi predstavljaju važne komponentne limfatičkog sistema. Kad dođe do njihovog povećanja, liječenje (kao i prognoza bolesti) zavisi od primarnih uzroka koji su do toga doveli. Ukoliko se nađe povećani limfni čvor kod kojeg se ne može decidirano dati dijagnoza, potrebno je pratiti bolesnika i ponoviti pretrage, jer u oko 25-40% bolesnika dolazi do razvoja neke bolesti, najčešće limfoma.

Pliva

Ostavi komentar