Koliko smo se puta, pogotovo u djetinjstvu, posjekli, prolili vrućom vodom ili ogrebli? Nakon zacijeljivanja mogli smo primjetiti da su neke rane nestale bez vidljivog traga, a neke su ostavile ružan podsjetnik – ožiljak.

Svaka ozljeda kože, bilo da se radi o posjekotini, opekotini, nagnječenju ili sl., koja zahvata dublji, tzv. retikularni sloj kože, dovodi do zacjeljivanja ožiljkom. Ukoliko ozljeda zahvata površnije slojeve kože, epidermis i papilarni sloj dermisa, sanacija rane neće rezultirati stvaranjem ožiljkastog tkiva.

Kako bi smanjili stvaranje ožiljka, odnosno sveli ga na najmanju moguću mjeru ukoliko ozljeda zahvata dublje slojeve kože, moramo se držati nekoliko jednostavnih uputa prilikom zbrinjavanja rane. Ranu treba dobro očistiti, odstraniti strana tijela, skalpelom odstraniti neravne i devitalizovane rubove rane, šavove staviti po slojevima približavajući ivice rane bez prevelike tenzije i previjati ranu posebnim oblogama koje onemogućavaju stvaranje kraste.

U suprotnom, može doći do infekcije, razdvajanja međusobno približenih ivica rane nakon odstranjivanja šavova i pojave neestetskog ožiljka.

Neestetski ožiljak je svaki preširok, udubljen ili izbočen ožiljak koji nije uporedan sa relaksirajućim linijama kožne tenzije, utiče na funkciju dijela tijela na kojem se nalazi ili neprecizno (stepenasto) spaja anatomske podjedinice, npr. crvenu ivicu usnice i obrvu.

Svaki ožiljak prolazi kroz period tzv. maturacije ili remodeliranja koji traje 12 do 18 mjeseci tokom kojeg dolazi do preslagivanja kolagenih vlakana što rezultira manjim i blijeđim ožiljkom.

Znači, ukoliko smatramo da treba učiniti veću reviziju ožiljka, optimalno vrijeme je 12 do 18 mjeseci nakon nastanka ozljede, kada smatramo da je postignut izgled ožiljka definitivan i trajan. Pod većom revizijom podrazumijevamo hirurško odstranjivanje. Manje revizije, poput dermoabrazije (brušenja površinskog sloja kože dijamantnom frezom), CO2 ili Erbium lasera možemo primjeniti već 8 nedjelja nakon cijeljenja rane.

Manje revizije primjenjujemo obično kao nadopunu većima i njima se odstranjuje površinski sloj kože (epidermis i papilarni dermis), nakon čega se tretirana površina prekriva posebnim oblogama koje ubrzavaju epitelizaciju i sprječavaju stvaranju kraste. Ukoliko izbegnemo stvaranje kraste, migracija epitelnih stanica je ujednačena i ravnomjernija što rezultira ravnijom i zaglađenom površinom kože. Nakon zacijeljivanja, koža je ružičasta i osjetljiva na sunčeve zrake, stoga je treba štititi zaštitnim faktorom 50+, dok se njena boja ne stopi sa okolinom kako bi spriječili njeno prekomjerno tamnjenje.

Veća revizija ili hirurška terapija ožiljka, podrazumijeva nekoliko tehnika. Cilj nije samo zamijeniti veliki neestetski ožiljak manjim i estetsko prihvatljivijim, već i zakamuflirati ožiljak, tj. učiniti ga manje vidljivim pomoću optičke varke, pomjeranjem na granice estetskih jedinica, ivicu vlasišta i sl..

Najjednostavnija je tehnika jednokratnog izrezivanja, složenija metoda je serijsko izrezivanje ili ekscizije koja se može primjeniti kod ožiljaka debljine veće od 5 mm kako bi izbjegli dodatno produžavanje operativnog reza i veću tenziju. Može se koristiti kod širokih ožiljaka i manjih opeklina. Pauza između dva zahvata iznosi obično 8 do 12 nedjelja.

Ukoliko se pojavilo skraćivanje, tj. kontraktura ožiljka, preporučljivo je učiniti tzv. Z–plastiku, koja može biti i multipla, čime se osim odstranjivanja, ožiljak produžuje i mijenja njegova orijentacija.

Kod dugih i ravnih ožiljaka, bez kontrakture, koji prelaze preko estetske jedinice, najoptimalniji izbor je W–plastika ili GBL (Geometric Broken Line) tehnika. Radi se o izrezivanju ožiljka i formiranju novog, pravilno izlomljenih linija, manjih od 6 mm, koje bolje reflektuju svjetlost od jednostavne ravne linije i tako čine ožiljak manje uočljivijim. GBL tehnika se osobito preporučuje kod dugih ožiljaka i slobodno se može kombinovati sa tehnikom serijskog izrezivanja.

Poseban problem su hipertrofični ožiljci i keloidi, dva genetski uslovljena stanja “pretjeranog cijeljenja” rane budući kod njih dolazi do povećanog stvaranja kolagena. Hipertrofični ožiljci su uzdignuti iznad površine kože, ali je njihova baza uvijek ograničena unutar granica ozljede i vremenom se polagano smanjuju. Keloidi, naprotiv,rastu iznad površine kože i baza se širi van granica ozljede na zdravo tkivo, bez tendencije spontanog smanjivanja. Najbolji rezultati se postižu kombinacijom hirurškog odstranjivanja, lokalnom primjenom kortikosteroida, interferona, silikonskih folija i gelova. Nažalost, često se znaju ponoviti nakon sprovedene terapije.

Najveći broj neestetskih ožiljaka nastaje zbog neadekvatnog zbrinjavanja rane ili postoperativne njege ožiljka. Ožiljak u svojoj maturaciji doseže 75–80% čvrstoće okolne zdrave kože i u tom periodu potrebno je taj dio tijela, odnosno kože poštediti od rastezanja vertikalnog na smjer ožiljka. Hirurg može objasniti svakom pacijentu koje kretnje i položaje operisanog dijela tijela mora izbegavati.

Ostavi komentar