Kako će proteći porođaj, briga je svake trudnice, čak i kada ne čeka prvo dijete. U posljednjim danima trudnoće, buduća majka neprekidno razmišlja i o porodilištu, uslovima u njemu, stanju u zdravstvu, babicama i ljekarima, dvoumi se da li da se podvrgne epiduralnoj anesteziji ili prirodno porodi…

Sve te nepoznanice unose nemir i baš zbog toga se sve više žena odlučuje da porodilište zamijeni svojim dom, toplom kućnom atmosferom, poznatim licima i uz izabranu babicu donese bebu na svijet.

“Mnoge žene se danas odlučuju na porođaj kod kuće jer su u bolnici sputane. Prirodan porođaj u kućnoj atmosferi za njih je idealan, jer teče potpuno spontano, bez medikamenata i insistiranja da leže satima u krevetu. S obzirom na to da porođaj traje 10 do 12 sati, pa i duže, nikome ne prija da sve to vrijeme provede izolovano u krevetu. U svom domu, trudnica se ponaša krajnje uobičajeno”, objašnjava babica Divna Miljković.

Za 23 godine pomogla je da na svijet prirodnim putem u kućnim uslovima dođe više od stotinu beba i Srbiji. Da je srećne ruke, pokazuje i to što dobija pozive i iz Hrvatske, Crne Gore i drugih udaljenih mjesta.

Prisustvo babice u kući je tiho, dok trudnica šeta, jede, pije i razgovara sa najbližim. Sama bira mjesto i položaj koji će joj omogućiti da se najlakše porodi.

“Ukoliko žena osluškuje svoje tijelo i njegove potrebe, nepogrešivo će znati šta bi u kom trenutku trebalo da radi. Nije tačno da se žene uglavnom odlučuju za porađaj u kadi ili u malom bazenu, iako je topla voda najprirodnije okruženje za bebu prilikom dolaska na svijet jer je podsjeća na posteljicu i plodovu vodu, u kojoj je plutala prethodnih mjeseci. I druga mjesta i položaji su prihvatljivi ako trudnici prijaju, tako da one same odlučuju gdje će se čin odvijati. Suština je da žena bude opuštena i da ne mora da izvršava komande koje joj ne prijaju, pije lijekove ili prima anesteziju. Apsolutna spontanost i prirodno ponašanje su najsigurniji recept za srećan ishod na porođaju”.

Kako izgleda apsolutna spontanost i prirodnost tokom porođaja?

Iščekuje se porođaj u porodičnom okruženju, uz partnera i djecu, što apsolutno relaksira trudnicu. Nijednoj ne prija kada joj neko stalno i glasno insistira da se napinje. Takve komande izazivaju suprotan efekat. Mnogim ženama čak ne prija bilo kakva komunikacija sa babicom i ljekarom. Htjele bi svoj mir koji u bolnici ne mogu da imaju, jer su pravila u ophođenju drugačija.

Po čemu se još razlikuje porođaj kod kuće od onog u bolnici?

Kod kuće, nakon porođaja se vrpca ne presijeca odmah, već se beba tako spojena sa majkom stavlja na njene grudi i tu leži sat, dva ili duže

U porodilištu se beba nakon rođenja odmah fizički odvaja od majke presijecanjem pupčane vrpce. Kod kuće, nakon porođaja se vrpca ne presijeca odmah, već se beba tako spojena sa majkom stavlja na njene grudi i tu leži sat, dva ili duže. Majka i tek rođena beba tako uživaju u miru, bliskosti i najintimnijoj komunikaciji kroz dodir, pogled, nježne poljupce. Za novorođenče je taj čin veoma važan, jer upija sve emocije koje majka spontano pruža. Zapravo, svaki porođaj u kući je priča za sebe, dok se u bolnici ponavlja na isti način po identičnom redoslijedu koji vlada posljednjih 50 do 70 godina.

Kako se u savremenim društvima došlo na ideju o porađanju u kući?

Holandija je naročito poznata po tome, jer njihov zdravstveni sistem upućuje na porođaj kod kuće, pa se više od 60 posto trudnica odlučuje na to

Pokret za prirodno porađanje krenuo je prije 30 godina istovremeno u razvijenim evropksim državama i SAD, posebno u Njemačkoj, Italiji, skandinavskim zemljama. Holandija je naročito poznata po tome, jer njihov zdravstveni sistem upućuje na porođaj kod kuće, pa se više od 60 posto trudnica odlučuje na to. U američkoj državi Tenesi je čak otvorena “Farma za porođaje”, prirodno porodilište gdje žene dolaze iz različitih država da se porađaju kao kod kuće. Sve se odvija u sklopu ekološki zdravog života, pa i porođaj. Mnoge trudnice ne žele nikakve lijekove, epiziotomiju, niti anesteziju. Za sam čin se pripremaju određenim vježbama, osluškuju svoje tijelo i materinske instinkte. U takvim okolnostima nema komplikacija, već sve teče u savršenom redu, a babica je tu više da se nađe trudnici, jer ona praktično sama vodi svoj porođaj.

PROF. DR ALEKSANDAR LjUBIĆ, GINEKOLOG I AKUŠER

PORODILIŠTA SU SIGURNIJA

O porođaju kod kuće ljekari imaju svoj stav. Zašto bi ovaj čin trebalo da se ipak odvija u bolnici, objašnjava ginekolog i akušer, profesor dr Aleksandar Ljubić, iz Specijalne ginekološke bolnice “Jevremova”, koji je zamjenik generalnog sekretara Svjetskog udruženja perinatalne medicine:

“Porođaj kod kuće je star milenijumima i odvijao se do razvoja zdravstvenog sistema. Iskustvo je pokazalo da on nosi brojne komplikacije, zbog čega se i pribjeglo formiranju specijalizovanih bolnica odnosno porodilišta. Uvođenjem trudnica i porodilja u bolnicu, obolijevanje i smrtnost beba se drastično smanjila, kao i komplikacije i smrtnost kod porodilja. Početkom 20. vijeka, od sto novorođene dece je umiralo deset, od hiljadu žena umirala je jedna. Danas u Srbiji, od sto novorođenčadi umire jedno, a jedna žena od deset hiljada. Dakle, desetostruko je smanjeno obolijevanje i umiranje beba i majki prilikom porođaja”

Zašto se baš u razvijenim zemljama insistira na porođaju kod kuće?

Ako dođe do bilo kakvih komplikacija, porodilja je daleko od bolnice gdje jedino može da joj se pomogne na adekvatan način

Zbog posebnih pogodnosti koje trudnica želi da ima. Sa medicinskog stanovišta to nema opravdanja, jer ako dođe do bilo kakvih komplikacija, porodilja je daleko od bolnice gdje jedino može da joj se pomogne na adekvatan način. Čak i da ima ginekologa uz sebe kod kuće, u određenim okolnostima on ne može da reaguje na pravi način. U akušerstvu odlučuju minuti i to svakome mora biti jasno. Mozak bebe bez kiseonika može da bude najduže pet minuta, a hitna pomoć ne može da preveze pacijenta ni za deset minuta ako nije blizu bolnice.

Zbog čega je, ako se znaju posljedice, porođaj kod kuće prihvaćen u razvijenim zapadnim zemljama?

Čak i uz primjenu najsavremenije tehnologije, porođaj u kući nosi značajno veći rizik od smrtnosti i obolijevanja bebe i majke.

To više nije tako, a zagovaranje porođaja kod kuće je počelo prije petnaestak godina u skandinavskim zemljama, Njemačkoj, Holandiji. To se iniciralo samo tamo gdje postoji telemedicina, mogućnost primjene tehnologije, kontrole majke i ploda na daljinu. U početku je to izgledalo opravdano, imajući u vidu potrebu žene za intimnim doživljajem tokom porođaja. Ipak, višegodišnje studije su pokazale da, čak i uz primjenu najsavremenije tehnologije, porođaj u kući nosi značajno veći rizik od smrtnosti i obolijevanja bebe i majke. Neželjeni ishod je bilježen i u skandinavskim zemljama, gdje je izrazito visok nivo obrazovanja i zdravstvene zaštite. To je bio razlog što naučna zajednica nije prihvatila porađanje kod kuće. Ali, preporuka je da se u bolnicama stvaraju takvi uslovi, da trudnica zaista ima osjećaj kao da je kod kuće – ističe dr Ljubić.

Ostavi komentar