Antibiotik nije antipiretik za pacijenta, niti sedativ za lijekare. Pronalazak i primena antibiotika u lijeijčenju infekcija predstavlja jedan od najvećih uspjeha medicine dvadesetog vijeka. Ovo je jedina grupa lijekova koja je produžila zivot ljudi na našoj planeti i pojedine fatalne bolesti učinila izlječivim.

U modernoj medicini, antibiotici su jedna od najvažnijih grupa lijekova zbog velike efikasnosti u liječenju infekcija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i komplikovanih infekcija u bolnicama. Međutim, pretjerano oduševljenje efektima antibiotske terapije dovelo je do njihove masovne i nekritične upotrebe, što je ubrzo stvorilo ozbiljan problem koji svakim danom postaje sve veći-otpornost i neosjetljivost mikroorganizama na njihovo dejstvo.

Antibiotici spadaju u najčešće propisivane i korišćene lijekove. Analize potrošnje antibiotika ukazuju na njihovu neracionalnu primjenu. Najmanje 30% hospitalizovanih bolesnika prima jedan ili više antibiotika, što iznosi 15-30 % troškova zdravstvene zaštite. Poseban problem predstavlja neracionalna profilaktička upotreba ovih lijekova, kao i farmakoterapijski neopravdane kombinacije dva ili više antibiotika istovremeno, što ovom problemu potencira značaj. Nedostatak materijalnih sredstava sve više pojačava zahtjeve za racionalnom terapijom koji su originalno potekli iz znatno bogatijih sredina.

POSLJEDICE NEPRAVILNE PRIMJENE ANTIBIOTIKA

Velika efikasnost, dostupnost i zadovoljavajuća podnošljivost su omogućile  preširoku i nekritičnu upotrebu antibiotika. Najvažnije posljedice njihove neracionalne primjene su:
  • smanjena efikasnost zbog razvoja otpornosti i neosjetljivosti bakterija (skraćuje se upotrebna vrijednost)
  • porast alergijskih reakcija i neželjenih efekata
  • povećani troškovi liječenja.
Primjena antibiotika u velikim dozama i duže vremena može da dovede do promjene normalne crijevne flore,  pojave proliva, colpita, gljivičnih  i /ili  superinfekcija.

RAZLOZI NEPRAVILNE UPOTREBE ANTIBIOTIKA

Faktori koji doprinose neadekvatnoj upotrebi antibiotika su brojni:

  • samomedikacija,
  • primjena antibiotika u liječenju virusnih infekcija,
  • motivacija ljekara za primjenom “najboljeg lijeka”,
  • želja pacijenta za brzim izlječenjem,
  • nedovoljno poznavanje osnovnih principa farmakoterapije,
  • uticaj farmaceutske industrije.

PRINCIPI PRAVILNE UPOTREBE ANTIBIOTUIKA

Suština racionalne primjene antibiotika se sastoji u poznavanju i pridržavanju osnovnih principa optimalne terapije. Oni se prije svega ogledaju u pravilnom izboru antibiotika, adekvatnom doziranju prema individualnim karakteristikama bolesnika, odn. vrsti i težini infekcije. Izbor antibiotik odredjuje kako vrsta infekcije, odn. uzročnik tako i karakteristike  samog bolesnika. Stoga je veoma bitno da pacijenti ne pribjegavaju samoliječenju i samoinicijativnom izboru antibiotika.  Preduslovi za uspješnu antibiotsku terapiju su pored tačne dijagnoze, poznavanje bolesnika i  farmakoloških karakteristika lijekova. Optimalna primjena antibiotika podrazumijeva predhodnu bakteriološku verifikaciju, ispitivanje senzitivnosti izolovane klice na lijekove, na osnovu čega se bira efikasan antimikrobni lijek najužeg spektra djelovanja, sa najnižom toksičnošću, najpogodnijim načinom primjene i najnižom cijenom. Uvjek kada postoji mogućnost treba uzeti uzorke za bakteriološku identifikaciju (bris, sputum, urin, gnoj, sekrete, ekskrete), kako bi se korigovala terapija ukoliko klinički odgovor nije zadovoljavajući. Značajnu ulogu u racionalnoj antibiotskoj terapiji ima odnos koristi i rizika, odnosno cijene i efikasnosti antibiotika.

Na našem medicinskom prostoru, terapijska i profilaktička primjena antibiotika nije uvjek na zadovoljavajućem nivou. Izbor antibiotika je često neadekvatan i baziran na individualnom, empirijskom pristupu, koji često ne prati terapijska saznanja svetske medicine i nauke.

OTPORNOST BAKTERIJA NA DEJSTVO ANTIBIOTIKA

Širom svijeta, otpornost mikroorganizama na antibiotike se povećava. Jedan od glavnih razloga za otpornost je pogrešna upotreba antibiotika. Kontrola izbora antibiotika, doziranja i duzine terapije je vazna da bi se izbjeglo razvijanje otpornosti.

Problem samomedikacije  je jedan od glavnih uzroka nedakvatne upotrebe antibiotika i nastanka rezistencije. Posebno je važno pridržavati se doze, doznog intervala i dužine liječenja, kako bakterije ne bi stekle otpornost na dejstvo antibiotika. U slučaju da nakon 72h od započinjanja terapije nema poboljšanja (povišena temperatura, bolovi) treba je javiti ljekaru.

Zbog brze i rastuće otpornosti bakterija, potreba za novim antibioticima je sve veća. Posljednjih decenija došlo je do razvoja moćnih, ali i skupih antibiotika, zbog čega problem farmakoekonomičnosti postaje sve aktuelniji. Učestalost bakterijske otpornosti na dostupne antibiotike dostigla je zabrinjavajuće razmjere odražavajući  se na povećanje smrtnosti, posebno usljed intrahospitalnih infekcija.

Rezistencija bakterija na više antibiotika nije rijetka pojava, tako da nije neobično da se nađu bakterije rezistentne na 10 i više antibiotika. Najveći broj tih bakterija je vezan za bolničke infekcije.

Idealni antibiotik

  • selektivno toksičan za patogene mikroorganizme
  • ne utiče značajno na normalnu mikrofloru domaćina,
  • ima povoljne farmakodinamske osobine ( dobra prodornost na mjestu infekcije)
  • ne izaziva neželjene reakcije u organizmu čovjeka,
  • da se sporo razvija rezistencija
  • da je aktivan primijenjen i oralno i parenteralno
  • da je cijena terapije prihvatljiva.
Ovakve zahtjeve, naravno ni jedan poznati lijek za sada ne može da ispuni

NEŽELJENE REAKCIJE

S obzirom da je primjena antibiotika veoma rasprostranjena i da gotovo nema čovjeka u zapadnoj civilizaciji koji nije liječen ovim lijekovima, poznavanje neželjenih reakcija AB ima veliki klinički značaj.

UZRAST je veoma važan za ispoljavanje neželjenih dejstava lijekova. Posebno je osjetljiv uzrast novorodjenčadi zbog nezrelosti enzimskog sistema jetre za metabolizam lijekova, kao i nezrelosti bubrega za eliminaciju lijekova. Sulfonamidi mogu da izazovu hiperbilirubinemiju, tetraciklini diskoloraciju zuba, a hinoloni mogu da izazovu oštećenje zglobnih hrskavica. Poseban problem predstavlja propisivanje novih antibiotika  zbog nepostojanja validnih dokaza o efikasnosti i bezbjednosti ovih lijekova u dječjem uzrastu, što nalaže poseban oprez i odmjeravanje koristi i rizika prilikom primjene. U poznim godinama pojedini organi, u različitom stepenu gube svoju normalnu aktivnost, zbog čega postoji povećana oto i nefrotoksičnost aminoglikozida i drugih AB kao i na hepatotoksičnost antituberkulotika i antigljivičnih lijekova. Trudnoća je fiziološko stanje u kome je primjena svih lijekova delikatna zbog mogućeg djelovanja na majku, plod, placentu, kontraktilnost uterusa i teratogenost. Zbog neetičnosti kliničkih ispitivanja u trudnoći, bezbjedna primjena naročito novih AB nije provjerena, pa osim beta laktamskih antibiotika ostale lijekove treba primjenjivati veoma oprezno. Neke bolesti mogu da dovedu do neočekivanih reakcija na lijekove. Npr. Infektivna mononukleoza može biti praćena rašom na ampicilin i amoksicilin, koji pogrešno može da se protumači kao alergija na lijekove.

INTERAKCIJE NATIBIOTIKA

Antibiotici mogu dati značajne interakcije sa drugim lijekovima ili hranom. Istovremena primjena supstancija ili lijekova koji sadrže Al, Ca, Fe, Mg može da smanji resorpciju nekih antibiotika i njihovu djelotvornost. Istovremena primjena antacida, preparata gvožđa, ali i hrane (mliječni proizvodi),  sa nekim antibioticima (tetraciklini, fluorohinoloni, neki penicilini) smanjuje njihovu efikasnost. Slično, primjena laksativnih sredstava može smanjiti resorpciju antibiotika.  Primjena nekih antibiotika može da utiče na dejstvo drugih lijekova kada se istovremeno primjenjuju. Većina antibiotika u toku duže, naročito neracionalne, primjene mijenja normalnu crijevnu floru pacijenata i tako smanjuje sintezu i resorpciju vitamina K, što za posljedicu može da ima promjenu koagulabilnosti krvi. Značajna je kombinacija makrolidnih antibiotika (eritromicin, klindamicin) i digoksina koja može dati ozbiljne kliničke i toksične manifestacije kod srčanih bolesnika. Primjena antibiotika u velikim dozama i duže vremena može da dovede do promjene normalne crijevne flore. Istovremene primjena polusintetskih penicilina (ampicilina) ili tetraciklina, sa oralnim kontraceptivnim sredstvima, može smanjiti kontraceptivni efekat i dovesti do neželjene trudnoće. Sulfonamidi (kotrimoksazol -BACTRIM) mogu kod dijabetičara koji uzimaju oralne antidijabetike ili oralne antkoagulanse, dovesti do pada nivoa šećera u krvi odn. krvarenja. Neke od kombinacija, mogu biti izuzetno opasne kao što je istovremena primjena eritromicina i terfenadina (BRONALA), koja dovadi do opasnih aritmija ili kombinacija eritromicina sa oralnim antikoagulansima ili antidijabeticima .

U toku primjene rifampicina, koji se smatra snažnim induktorom enzima, sa nekim antidepresivnim lijekovima (nortriptilin) dolazi do njegove pojačane razgradnje i umanjenja antidepresivnog efekta. Ovaj problem kliničari obično rješavaju povećavanjem doze antidepresiva. Ovaj postupak, međutim, zbog navedenih razloga, zahtijeva vraćanje doze antidepresiva na prethodnu, dvije nedjelje po prekidu primjene rifampicina. Osim ovoga rifampicin dovodi i do smanjenja aktivne koncentracije oralnih kontraceptiva, antikoagulanasa, nekih benzodiazepina i kalcijumskih antagonista.

Važno je istaći uticaj konzumiranja alkohola na metabolizam antibiotika. U slučaju akutnog pijanstva dolazi do izražene inhibicije enzimskog sistema jetre i smanjenja razgradnje antibiotika. Hronično unošenje alkoholnih pića (alkoholizam) dovodi do ubrzanog metabolizma antibiotika, na primjer, doksiciklina i smanjenja njegove efikasnosti.

Najvažnija interakcija između antibiotika i alkohola je disulfiramska reakcija. Neki antibiotici (metronidazol, hloramfenikol, grizeofulvin), slično disulfiramu, dovode do ispoljavanja toksičnih efekata. Ova sposobnost disulfirama iskorišćena je u liječenju hroničnih alkoholičara. Potencijal antibiotika da izazovu disulfiramsku reakciju je različita, kao i posljedice do kojih ona može da dovede. Simptomi koji se javljaju u toku konzumiranja alkohola za vrijeme antibiotske terapije mogu biti blagi (ketokonazol), umjereni (cefalosporini, metronidazol) do izuzetno opasnih (grizeofulvin). Interesantno je da  antibiotici iste grupe nemaju podjednaku sklonost ka izazivanju ove reakcije, pa tako neki cefalosporini I I II generacije (cefaleksin, cefoksitin) i IV generacije (cefpirom)  ne stupaju u interakciju sa alkoholom. U svakom slučaju pacijentima treba savjetovati da u toku antibiotske terapije ne konzumiraju alkoholna pića, čak ni u malim količinama.

Eliminacija litijuma preko bubrega je značajna smanjena, a  povećana  njegova toksičnost, kada se istovremeno primjenjuju tetraciklini. Opasno je, takođe primjenjivati zajedno sulfonamide sa metotreksatom, jer oni povećavaju njegovu toksičnost. Neki antibiotici mogu dovesti do oštećenja bubrežne funkcije. Zbog toga se savjetuje izuzetna pažnja i obazrivost prilikom istovremene primjene aninoglikozida (GENTAMICIN) sa nekim cefalosporinima, klindamicinom, ciklosporinom, a naročito sa diureticima Heleove petlje (Lasix,Yurinex) .

Ostavi komentar