Kako bi odlučili da li su implantati pravo rješenje za vas neophodno je da se konsultujete sa svojim stomatologom, specijalistom oralne hirurgije i/ili protetike. Tokom ovog pregleda stomatolog će pažljivo pregledati vaše zube i desni i procijeniti gustinu i količinu kosti. Možda će biti neophodno da uradite ortopan ili CBCT sken (3D ortopan) kako bi se uvjerili da postoji adekvatna struktura kosti i da bi se utvrdilo gdje bi tačno implantat trebalo da bude postavljen. Protetičar će sa svoje strane utvrditi koji je najbolji način za postavljanje implantata kako bi se obezbijedio dobar krajnji protetski rad.

Na osnovu stanja vaših oralnih tkiva, oralne higijene i ličnih navika, kao i posvećenosti u praćenju naknadnih instrukcija stomatolog će vas sajvetovati o najprikladnijem planu terapije. Neki pacijenti, sa neadekvatnom strukturom kosti moraće prvenstveno da urade nadogradnju kosti i možda će se koristiti implantati manjeg dijametra, takozvani mini implantati.

U zavisnosti od vaše situacije stomatolog će vam objasniti koliko će cjelokupan proces trajati, koliko će vam odlazaka u ordinaciju biti potrebno i šta možete očekivati posle svake procedure.

Krune na implantatima je praktično nemoguće razlikovati od ostalih zuba, zbog strukturne i funkcionalne veze između implantata i same kosti. Ugradnja implantata, u cilju nadoknade zuba koji nedostaje može se uraditi u bilo kom starosnom dobu, posle puberteta kada je rast kosti završen. Nakon postavljanja implantata na tačno određeno mjesto slijedi period oseointegracije. Oseointegracija je proces pri kom se implantat učvršćuje, tj. srasta sa viličnom kosti. Implantatu je potrebno negdje oko dva do tri mjeseca da se učvrsti i sraste, posle čega se procedura završava nadogradnjom krune.

Kada se kaže implantat, stomatolozi obično misle samo na titanijumski šraf koji se ugrađuje u vilicu. Međutim, u taj šraf se postavlja i nosač krune (abatment) i na kraju kruna ili most.

A sada, da krenemo od početka procedure:

1. Planiranje postavljanja implantata se radi uz pomoć ortopana ili još bolje CBCT skena i u ovoj fazi je jako bitno iskustvo ljekara i dobro poznavanje anatomije i strukture vilične kosti, kako bi se izbjegle povrede nerva ili sinusa.

2. Pacijentu se lokalnim anestetikom anestezira mjesto na koje će biti postavljen implantat.

3. Na tom mjestu se pravi mali rez na gingivi i ona se odiže kako bi se pristupilo viličnoj kosti u koju će se postaviti implantat.

4. Posebnim instrumentima (borerima) se vrši preparacija kosti i priprema ležišta za postavljanje implantata. Ležište će se polako proširivati borerima čiji se dijametar postepeno povećava. Tako će se napraviti adekvatan prostor za titanijumski šraf (implantat) koji će zamijeniti korijen zuba.

5. Implantat se u ležište uvrće ručno, a posle toga se zateže posebnim ključićem kako bi se obezbijedila neophodna stabilnost.

6. Odignuta gingiva se vraća na svoje mjesto i spaja sa nekoliko šavova.

7. Nakon par mjeseci, implantat je srastao za kost i gingiva koja je bila preko implantata se uklanja da bi se implantatu pristupilo i da bi se uzeo otisak za krunu.

8. U implantat se šrafi poseban dio (abatment) koji predstavlja nosač krune.

9. Kruna se u skoro svakoj posjeti isprobava zajedno sa abatmentom, kako bi se obezbijedilo idealno uklopanje u zubni niz.

10. Definitivno izrađena i glazirana kruna se postavlja (cementiranjem ili zavrtanjem) na abatment koji je već pričvršćen na implantat i time je procedura završena.

Ostavi komentar