Površinske gljivične infekcije spadaju među najčešće kožne bolesti, nastaju kod miliona pojedinaca godišnje.

Rastući trend gojaznosti, starenje populacije i pad imuniteta doprinose rastu učestalosti. Na infekcije tinea pedis (atletsko ili sportsko stopalo) i tinea unguium (onihomikoza), otpada čak 29.6 % svih gljivičnih infekcija. Atletsko stopalo naziv je za gljivičnu infekciju koja se pojavljuje na koži, a većinu infekcija uzrokuju dvije vrste gljivica, Trichophyton mentagrophytes i Trichophyton rubrum.

Gljivama iz roda Trichophyton mentagrophytes čovjek se zarazi preko životinja. One žive na rožnatom dijelu kože, kose i nokta te svojim rastom razgrađuju keratin i uzrokuju upalu. Infekcije koje na koži manifestiraju se kao kružne, lagano uzdignute promjene sa blijedilom u sredini i blažim ljuskanjem te ev. i mjehurićima na krajevima, a ljuskice se mogu odvojiti te ozlijeđena koža ostaje otečena, vlažna i jarkocrvena.

Gljive iz porodice Trichophyton rubrum uzrokuju infekcije na petama i stopalu koje počinju svrbežom, suvoćom, osjećajem žarenja i potom prelaze u zadebljanu, napuklu ili kožu koja se guli, u zavisnosti od mjesta na stopalu. Ova vrsta gljivica dugotrajno se nastanjuje na koži stoga i liječenje traje dugo.

Većina slučajeva atletskog stopala je uzrokovana gljivama iz roda T. rubrum, a manifestuje se suvom, perutavom kožom što često prolazi neotkriveno, jer ljudi misle da je riječ o prolaznom stanju na koži. Ponekad se infekcija može proširiti sa strane stopala, no promjene su najčešće ograničene na tabane. Katkada kože postane izrazito zadebljana, tj. hiperkeratotična, a zadnji dijelovi peta suvi uz neprestano perutanje. Infekciju na mekšim dijelovima kože, posebno između prstiju, mogu pratiti crvenilo, ranice, svrbež i pečenje.

Obzirom na lokalizaciju promjena, dva su najčešća oblika atletskog stopala:

  • Mokasinski tip: promjene najviše zahvataju tabane
  • Interdigitalni tip: zahvaćena su područja između nožnih prstiju.

Sama gljivična infekcija se može prenijeti i na druga područja na tijelu, najčešće na ruke i prepone.

Rastući trend gojaznosti i starenje populacije također doprinosi rastu učestalosti infekcije.

Infekcija se i lako prenosi, pa treba biti posebno oprezan. Izvor infekcije predstavljaju ljuskice kože koje otpadnu s inficirane osobe, a sadrže infektivne gljivične elemente.

Možete ju dobiti ako dodirnete zaraženo područje kože osobe koja je ima ili ćete je vjerovatnije pokupiti na vlažnim javnim mjestima kao što su bazeni, tuševi ili saune jer gljivama pogoduje vlažna i topla sredina za rasmnožavanje..

Ista opasnost vreba i nokte na nogama, a gljivična infekcija noktiju šake ili stopala u medicinskoj se terminologiji označava kao onihomikoza.

Gljivična infekcija postupno zahvaća nokat i može ga potpuno uništiti. U početnom stadijumu infekcije najčešće se promijeni boja nokta, potom nokat postaje zadebljan, iskrivljuje se i postaje mrvljiv i krhak. Izloženost vlazi i toplini pogoduje razvoju gljivične infekcije.

U liječenju gljivičnih infekcija na stopalima i noktima lokalnom terapijom kremama i otopinama i mastima ključno je biti uporan i dosljedan.

Većina promjena se na stopalima uz korištenje kreme ili otopine obično povlači unutar nekoliko nedjelja. Nokte koji su zahvaćeni gljivicama treba tretirati znatno duže – od 4 do 6 mjeseci –  jer se gljivice često vraćaju.

Ostavi komentar