Štitna žlijezda – glandula thyreoidea je jedna od najvećih žlijezda u tijelu. Smještena je s prednje strane vrata. Važna je u regulaciji metabolizma, a takođe utiče na rad drugih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. 

Hipofiza hormonom kojeg luči – TSH (tireotropin) stimuliše štitnu žlijezdu. Pod uticajem TSH u štitnoj žlijezdi se stvaraju: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Osim tiroksina i trijodtironina koji utiču na metabolizam u tijelu, u štitnjači se stvara i hormon kalcitonin, odgovoran za metabolizam kalcijuma. Promjene lučenja hormona posljedica su pojačanog ili smanjenog lučenja hormona iz hipotalamusa koji utiču na stvaranje hormona u štitnjači, ali i funkcionalnog stanja štitne žlijezde. Do poremećaja nivoa hormona u krvi dolazi i u slučajevima autoimune bolesti štitnjače

KOJE SU NAJČEŠĆE BOLESTI ŠTITNE ŽLIJEZDE?

Hipotireoza
Smanjeno stvaranje hormona štitne žlijezde – smanjeni rad štitne žlijezde – nazivamo hipotireoza. Hipotireoza se uglavnom razvija polako, tako da se bolesnici polako navikavaju na smetnje. To je razlog da bolesnici, okolina, a često i ljekari ne prepoznaju razvoj bolesti. Najčešće se javlja pospanost, usporenost, anemija, iscrpljenost, zatvor, bolovi u mišićima, oticanje nogu, očiju, lica, ruku. Bolesnici dobijaju na težini, remeti se metabolizam masnoća te se javljaju ljekaru zbog povišenih masnoća. Rad srca je usporen, a u težim slučajevima hipotireoze može doći i do oštećenja srčanog mišića. Najteži stadijum naziva se miksedemom i zahtijeva intenzivno liječenje uz nadoknadu hormona. Može rezultirati mentalnim promjenama. Zato je u nejasnim stanjima i kod neuobičajenih tegoba potrebno aktivno traženje ranih znakova i simptoma hipotireoze.

Hipertireoza
Povećano stvaranja hormona štitnjače, tj. pojačani rad štitne žlijezde – nazivamo hipertireoza. Stanje se odlikuje ubrzanim metabolizmom što dovodi do znojenja, lupanja srca s aritmijama, javlja se mršavljenje čak do 15 ili 20 kg, učestale stolice, opšti nemir, promjene raspoloženja, burne reakcije na blage podražaje, drhtanje ruku. Ponekad nateknu kapci, gornji kapak bude podignut, očne jabučice budu izbuljene. Stupanj i izraženost bolesti varira, a može nastati i u vrlo kratkom periodu. Ako se hipertireoza ne liječi adekvatno može se razviti po život opasno stanje tireotoksična kriza.

Autoimune bolesti štitnjače
Oko 15% populacije ima autoimune bolesti štitnjače. Autoimune bolesti u štitnjači su Basedowljeva(Gravesova) bolest) koja dovodi do hipertireoze i puno češća – Hashimoto tireoiditis (hronični limfocitni tireoiditis) koji dovodi do hipotireoze.
Bolesti štitnjače koje su autoimune češće se javljaju u nekim obiteljima. Mogu se javiti kod mladih, ali i kod starijih osoba. Zato kada se u jednoj porodici otkrije takva bolest treba pregledati i ostale članove čak i kad nemaju znakove bolesti. Autoimune bolesti štitnjače su kronične bolesti koje treba kontrolisati, liječenjem smanjiti njihove manifestacije, ali da ih ne možemo izliječiti. Liječimo samo posljedicu njihovog učinka na štitnjaču – hipotireozu ili hipertireozu-što znači liječimo samo poremećaj funkcije štitnjače. Ne treba zaboraviti da se autoimune bolesti štitnjače mogu javiti i s drugim autoimunim bolestima pa tragati za znakovima drugih bolesti – npr. šećerne bolesti.

Povećanje štitnjače i čvorovi u štitnjači
Jod je glavni sastojak hormona stitne žlijezde. Nedostatak joda dovodi do smanjenja nivoa hormona štitnjače, to opet dovodi do stimuliranja rasta štitnjače u svrhu povećanja nivoa hormona štitnjače. Posljedica je povećanje štitnjače – struma štitnjače. Značajno povećanje štitnjače danas rijetko vidimo jer se u našim krajevima već pedesetak godina sprovodi jodiranje kuhinjske soli.

Danas se u štitnjači najčešće pojavljuju čvorovi koji mogu biti dobroćudni i zloćudni.

Dobroćudni čvorovi : Pipanjem možemo kod 5% ljudi napipati čvor u štitnjači. Pregled ultrazvukom otkriva kod otprilike 30% ljudi nekakav čvor u štitnjači.
Zloćudni čvorovi u štitnjači : Oko 5% čvorova  u štitnjači su  zloćudni čvorovi. Dakle svaki čvor u štitnjači nije rak štitnjače. Treba imati na umu da se danas većina karcinoma štitnjače može ultrazvukom otkriti  na vrijeme.  Ima više vrsta karcinom štitnjače, ali velika većina karcinom štitnjače može se u potpunosti izliječiti.

Metode otkrivanja bolesti štitnjače

Laboratorijske pretrage kojima se određuju hormoni štitnjače T3, T4, hormon hipofize TSH, te antitijela na štitnjači – protutijela na tireoidnu peroksidazu – TPOAt).

Scintigrafija štitnjače je  radionuklearna metoda kod koje se  slabo radioaktivni preparat  tehnecijum pertehnetat ubrizgava u venu i nakon pola sata se snima područje štitnjače. Ovo je funkcionalni pregled štitnjače  je se prikazuje  aksorpcija radioaktivnog preparata u štitnjači. Na scintigramu – slici scintigrafije – vidi da li su čvorovi u štitnjači slabije funkcionalni (“hladni” čvorovi) koji mogu biti sumnjivi na rak štitnjače ili hiperfunkcionalni (“vrući” čvorovi) koji mogu biti sumnjivi na   toksični adenom.

Ultrazvuk štitnjače omogućava  uvid u veličinu, strukturu štitnjače  te olakšava  otkrivanje  i liječenje  bolesti štitnjače. Lako otkriva i vrlo male promjene u štitnjači. Pod kontrolom ultrazvuka mogu se uraditi  citološke punkcije štitnjače. Punkcije su praktično bezbolne. Ultrazvučni pregled omogućava i prikaz kože, potkožja, žlijezda slinovnica i limfnih čvorova.

Bol u štitnjači – Bol u štitnjači može se pojaviti  ako dođe do krvarenja u cistu  štitnjače ili  u  čvor koji se tada može naglo povećati i dovesti do osjećaja boli. Cistu koja boli  i koja se je zbog krvarenja povećala liječimo ciljanim punkcijama .

Još jedna bolest može dovesti do boli u štitnjači  –   subakutna upala (subakutni tireoiditis deQuervain)  koja   je virusne etiologije. Obično se javlja nakon respiratorne infekcije.  Najčešće boli jedan režanj štitnjače, ali bol se može  seliti i u drugi režanj štitnjače. Bol je izraženija kod gutanja, a može se širiti i prema uhu, glavi  ili  grudnom košu. Temperatura  je obično nešto povišena, rijetko i vrlo visoka. Kako tokom bolesti dolazi do  raspadanja stanica štitnjače  iz stanica se oslobađaju hormoni štitnjače i mogu se javiti prolazne epizode  hipertireoze.

Liječenje bolesti štitnjače

Hipotireoza liječi se preparatima tiroksina. To su tablete koje se uzimaju 1x dnevno.  U početku liječenja kontrole hormona T4 i TSH rade se svakih mjesec dana, a kasnije kada je nivo hormona stabilan  dovoljno je kontrolisati  jednom na šest mjeseci.

Može se liječiti na tri načina:

  • Tireostatskim lijekovima – lijekovi koja smanjuju stvaranje hormona štitnjače.U početku je doza viša,a  kasnije  se smanjuje. Liječenje traje  do 2 godine.
  • Ako se nakon 2 godine liječenja tireostatskim lijekovima  ne postigne uspjeh onda se predlaže odstranjivanje cijele štitnjače operativnim putem. Nakon operacije pacijenti su u hipertireozi i cijeli život moraju uzimati nadoknadu  – tiroksin tablete.terapija radioaktivnim jodom (koja uništava funkcionalno tkivo štitnjače).
  • Kod starijih ljudi i onih kod kojih  je operacija  zbog opšte anestezije kontraindikovana može se primijeniti radioaktivni jod. Radioaktivni jod se akumulira u funkcionalnom tkivu štitnjače i uništava ga. Rezultat je  opet hipotireoza i potrebna je nadoknada tiroksinom. Terapija radioaktivnim jodom nije opasna, ne škodi drugim organima, od nje ne opada kosa i može se davati i mlađim ljudima.

Kad je funkcija štitnjače uredna liječenje  dobroćudnih čvorova u štitnjači obično nije potrebno. No kod onih bolesnika kod kojih je  štitnjača tako velika  da pritišće okolne organe  potrebno je operativno liječenje.

Karcinom štitnjače (rak) obično se liječi  operacijom i odstranjuje cijela štitnjača. Maligni tumori štitnjače mogu se širiti u lokalne limfne čvorove ili metastazirati u druge dijelove tijela, ali obično su lokalizovani samo u štitnjači i većinom imaju dobru prognozu bolesti.

Autor: Prim. dr. Marino Kvarantan
specijalista internista

eklinika

Ostavi komentar