U Crnoj Gori moramo biti spremni na mogućnost da ostanemo bez kvalitenog zdravstvenog kadra jer je to slučaj i u razvijenim zemljama Evrope, kazao je dekan Medicinskog fakulteta Miodrag Radunović. Prema njegovim riječima, trebalo bi osnažiti ulogu izabranog ljekara, a kako bi se Klinički centar rasteretio, neophodno je osnivanje regionalnih centara.

Mobilnost zdravstvenih radnika u okviru sistema ali i van Crne Gore je normalna pojava, i biće veća sa ispunjavanjem standarda na putu ka Evropskoj uniji, kazao je u intervjuu za Dnevne novine dekan Medicinskog fakulteta i bivši ministar zdravlja Miodrag Bobo Radunović. Komentarišući nedavno iznijete podatke Sindikata doktora medicine da je od 2014. godine javni zdravstveni sistem Crne Gore napustilo više od 120 ljekara, Radunović je kazao da je, prema njegovom saznanju, jedan dio njih radno angažovan u privatnom sektoru.

“Uglavnom, radi se o već dokazanim profesionalcima sa iskustvom, koji su procijenili da mogu na kvalitetniji način valorizovati svoj rad. Mlađe kolege, ili jedan dio njih, odlazak u veće inostrane centre, doživljava kao lični i profesionalni izazov, da se oproba u nekom drugom sistemu, gdje postoji mogućnost savladavanja novih tehnologija i znanja. Razgovarao sam sa nekim od njih i to im je bio osnovni motiv”, kazao je Radunović.

Slična situacija u Hrvatskoj

Odlukom Ministarstva zdravlja, podsjeća on, u Mrežu zdravstvenih ustanova uključene su i privatne zdravstvene ustanove, za dio usluga koje nedostaju u javnom sistemu ili se na njih čeka.

“Upravo realizacijom te odluke građani nijesu zakinuti za kvalitetne usluge tih naših kolega, samo što ih ostvaruju u privatnim ustanovama koje imaju potpisan ugovor sa FZO. Mobilnosti ljekara i zdravstvenih radnika je bilo i biće. I danas u medijima imate plaćeni oglas Doma zdravlja u Ljubljani za prijem ljekara. Znam da je, nakon ulaska i Hrvatske u EU, dio specijalističkog kadra potražio uhljebljenje širom Evrope. Njima fali hirurga, kardiologa, internista, anesteziologa”, napominje Radunović.

On upozorava da moramo biti spremni i na takvu mogućnost, dodatno svjesni da mi u igri malih brojki, možemo ostati bez kvalitetnog kadra, visoko obrazovnog i sestrinskog. Društvo u cjelini mora prepoznati značaj naše profesije, naći modele podizanja standarda zaposlenih jer to je osnovni uslov zadržavanja kvaliteta i ljudi u javnom sistemu, ističe Radunović. Kao neko, ko je do prije pet godina imao ulogu u kreiranju politika u zdravstvenom sistemu Crne Gore, a sada kao hirurg u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG),

Radunović ocjenjuje da crnogorski zdravstveni sistem napreduje iz godine u godinu. Tako, on ističe da je omogućena bolja dostupnost zdravstvene zaštite, da su visoko sofisticirane dijagnostičke metode dostupne u svim većim gradovima Crne Gore, te da je podignut kvalitet zdravstvene zaštite na viši nivo.

“Očekivano trajanje života u posljednjoj dekadi produženo je za 12 mjeseci, procenat vakcinisane djece je u referentnim granicama. Skoro 100% trudnica se porodi uz prisustvo ginekologa, perinatalna smrtnost beba i majki svedena je na subpromilne vrijednosti. Uvedene su savremene zdravstvene tehnologije u dijagnostici i liječenju. Ne zaostajemo za mnogo razvijenijim svjetskim centrima u primjeni citostatika, biološke terapije itd. za šta se izdvajaju ozbiljna sredstva”, predočio je Radunović.

Ipak, on ističe da je ono što je najvažnije i što predstavlja bogatstvo Crne Gore jesu humani resursi u zdravstvu.

“Shodno standardima danas u Crnoj Gori imamo 3,2 doktora na 1.000 stanovnika (tu su i kolege iz regiona koji imaju licencu Ljekarske komore Crne Gore). Imamo zavidan broj i kvalitet sestrinskog i fizioterapeutskog kadra. Danas svaka apoteka ima farmaceuta koji je za pultom u apoteci, na usluzi građanima, za razliku od jednog perioda kada je u Crnoj Gori bila samo njihova dokumentacija. Preko 350 mladih ljekara je na specijalizacijama. Apsorbcija i transfer znanja je moguć jedino učenjem, a uči se od najboljih. U okviru kontinuirane medicinske edukacije mnoge kolege se nalaze na prestižnim klinikama Evrope i regiona”, naveo je Radunović.

Osnažiti ulogu izabranog ljekara

Ono što bi, pak, trebalo osnažiti je, prema njegovom mišljenju, uloga izabranog doktora, onako kako je bilo zamišljeno u startu reformi.

“Ne smijemo limitirati njihove mogućnosti i kreativnost. Oni treba da riješe 70 odsto problema pacijenata, da budu na dispoziciji građanima od 0 do 24 časa, ali to košta i pojedinca i društvo u cijelom svijetu pa i kod nas. Zato treba promijeniti model valorizacije njihovog rada”, kazao je Radunović.

Rješenje je, smatra on, u ozbiljnoj analizi visine primanja shodno vremenu trajanja edukacije ljekara, specijalista i subspecijalista u odnosu na druge djelatnosti u društvu, kao i značaj njihove uloge za društvo u cjelini.

“Kadrovska popunjenost zdravstvenih ustanova je na zadovoljavajućem nivou ali ima segmenata djelatnosti gdje nema dovoljan broj izvršilaca. U cilju bolje dostupnosti i višeg kvaliteta zdravstvene zaštite, neophodno je kadrovski ojačati pojedine segmente, prije svega vaskularnu i endokrinu hirurgiju, reumatologiju, endokrinologiju, dječju neurologiju, alergologiju, anesteziologiju itd., jer sa postojećim brojem zaposlenih u tim segmentima zdravstvene zaštite ne može se očekivati dostupnost i visok kvalitet“, naglašava Radunović.

On, takođe, smatra da ustanove drugog nivoa (bolnice), uz savremenu dijagnostičku opremu koju posjeduju i resurse koje imaju, treba sa mnogo više entuzijazma i hrabrosti da rješavaju zdravstvene probleme građana u domenu koji pripada sekundarnom nivou.

“Veliki broj zaposlenih u zdravstvenom sistemu, višak nemedicinskog kadra, neiskorišćenost posteljnog fonda, otvara pitanje opravdanosti postojanja pojedinih zdravstvenih ustanova u cjelini, ili bar dijela kapaciteta. Neiskorišćeni kapaciteti mogu se pretvoriti u sestrinske bolnice za njegu, kao i Centre za gerijatriju i palijativnu njegu”, predlaže Radunović.

(Opširnije u Dnevnim novinama)

Ostavi komentar