Upala prostate ( prostatitis) pogađa veliki dio muške populacije. Simptomi bolesti nisu specifični već se poklapaju sa simptomima drugih bolesti urogenitalnog trakta a često ih i nema.

Liječi se antibioticima. Terapija je dugotrajna i bez obzira na to što su simptomi nestali, mora se sprovesti do kraja kako bi došlo do izlječenja.

Kod muškaraca mlađih od 50 godina prostatitis je najčešća urološka dijagnoza dok je kod starijih na trećem mjestu iza benignog uvećanja i raka prostate. Najčešći uzrok nastanka upale prostate je bakterijska infekcija i to bakterijama iz porodice Enterobacteriaceae koje potiču od normalne crijevne flore. Na koji način prostata biva inficirana još uvjek se pouzdano ne zna. Smatra se da mikroorganizmi do nje dolaze putem zaražene mokraće ili da potiču iz debelog crijeva. Upala prostate ne mora da bude isključivo infektivnog karaktera. Ona može nastati i usljed nekih neuro-mišićnih i autoimunih bolesti kao i mehaničkih povreda.

Simptomi upale prostate nisu specifični. Prisutni su i u slučaju drugih bolesti urogenitalnog sistema a nekada i izostaju. S druge strane dešava se i da budu izraženi i nastupe naglo pa pacijent traži hitnu specijalističku pomoć. Javljaju se bolovi ispod i iza polnog organa, u donjem dijelu stomaka i leđa. Mokrenje je otežano, bolno i učestalo, posebno noću. Iz mokraćne cijevi javlja se gnojan a ponekad i krvav iscjedak. Pacijent je umoran i ima povišenu temperaturu.

Dijagnoza upale prostate postavlja se na osnovu razgovora sa pacijentom, fizikalnim pregledom (uključujući i pregled prostate prstom kroz završni dio debelog crijeva), laboratorijskim analizama urina, sjemene tečnosti itd. Kada se sumnja da je uzročnik upale polno prenosivi obavezno se radi i analiza brisa mokraćne cijevi. U nekim slučajevima neophodna je ultrazvučna i radiološka dijagnostika.

Liječenje se sprovodi antibioticima uz strogo mirovanje kao i primjenom analgetika, u slučaju da su bolovi jaki. Režim ishrane mora biti takav da obezbijedi mekanu stolicu jer tvrda stolica uzrokuje jake bolove zbog pritiska na upaljenu prostatu. Savjetuju se i tople sjedeće kupke. Upala prostate poprima hronični tok ukoliko tegobe traju duže od tri mjeseca. Bolovi su umjereniji a tegobe blaže u odnosu na akutni oblik. Bolovi se osjećaju u predjelu između čmara i mošnica, ispod pupka, u spoljnom polnom organu, preponi ili krstima. Mokrenje je otežano, mlaz isprekidan i oslabljen. Pacijent može da ima problema sa seksualnom funkcijom a kod nekih prisutan je bol tokom i nakon ejakulacije. Hronična upala prostate liječi se antibioticima. Terapija obično traje 4-12 nedjelja. Često se dešava da nakon što se simptomi povuku pacijenti samoinicijativno prekidaju terapiju što za posljedicu ima povratak simptoma bolesti. Ukoliko je upala prostate uzrokovana polno prenosivim uzročnicima kao što su: hlamidija ili ureaplazma, dijagnostika i liječenje partnera su neophodni.

Upala prostate, ne može direktno uzrokovati karcinom prostate. Novija saznanje ukazuju da oksidativan stres koji je uzrokovan dugotrajnom upalom i posljedično oštećenje genoma predstavljaju jedno od početnih događanja u nastanku raka. Samim tim mjere prevencije upale kao i bezkompromisno liječenje kada upala postoji, dobijaju na važnosti.
U ranoj detekciji raka prostate koristi se krvni test PSA- prostata specifičan antigen test. Kod pacijenata koji imaju upalu prostate vrijednosti PSA mogu biti lažno povećani što uzrokuje paniku. Međutim, ove vrijednosti po završetku terapije i prestanku simptoma se vraćaju na normalu.

Određena stanja ali i medicinski zahvati povećavaju rizik za nastanak upale prostate: postavljanje katetera ili drugih instrumenata u mokraćnu cijev, analni seks, urinarne infekcije, nekontrolisana seksualna aktivnost, fiksiran položaj tijela (npr dugotrajno sjedenje), prekomjerno konzumiranje alkohola, dugotrajno suzdržavanje od mokrenja.

Ostavi komentar